Srce je uvijek bilo zajebana ,mistična pumpa! Uvijek sam to tvrdio. Obično nam stvari koje ga ispunjavaju nisu na dohvat ruke. Kažu daleko od očiju ,daleko od srca. Kurac, nije to baš tako. Da li sam ja sam sebe uvjerio da je to tako, da li sam umislio??? Bogme jesam. Moj brat mi je prije neki dan savjetovao da počmem pit antidepresive !?! On inače pije tablete za smirenje jer je bubrežni bolesnik pa je živčan. Ja smatram da je to samo linija manjeg otpora., u grubo rečeno "kukavički". Koliko god da sam sjeban zbog bilo kakve situacije, glave,srca, duha... ja odbijam takvu stvar. Kad stvar prođe,kad nevolja nestane osjećam se nekako jači i znam da imam iskustvo više pa tako naučim razmišljat svojom trezvenom (ludom) glavom. Treba usmjerit pažnju na nešto novo, nešto sasvim novo. Valjda u toj težnji leži mir. Zapravo jest. Udahni svijet punim plućima pankeru. Ovo piskaranje me malo opušta. Ko čita ,čita, neznam ali mislim da sam zabranio objavu na blogu u postavkama. A i jebena slika mi je još ostala na potpisu. Neću sad to mjenjat. Koga jebe, dragi dnevniče ako mi opet nešto padne na pamet,ja ti se obraćam A sad... sad idem do prijatelja i njegovog mulca "iluzionista" :-)