|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Put u zaborav...
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je kao u osmrtnicama...ona sjećanja... E, pa ja se danas sjećam nas (kao i bilo koji drugi dan...) Danas je dan kao i svaki drugi, ali opet je drugačiji...poseban... Na današnji dan trebali smo moj sada već bivši dragi i ja proslaviti četiri godine što smo u vezi...ali eto, tako je kako je... I ja tu ne mogu ništa...baš ništa...
I osjećam se bespomoćno, ali pred njim mi je super...samo sreća i zabava...a iznutra jedna velika praznina...
I uvijek se sjetim ove pjesme...uvijek kada mi je teško...i kada mislim o očito nesuđenoj ljubavi...o prolaznosti...o ljepoti noći...volim ove stihove...
LJUBAVNA PJESMA
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio...
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla izdržati.
Noć je zvjezdovita i ona je uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, nježno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Između nas dvoje...ne vjerujem da će išta više biti...on je zaboravio...krenuo dalje...
Zašto i ja ne mogu zakoračiti u tu stazu k zaboravu...oblivion, take me...and never let go...
Lijep pozdrav!
Vaša Porcelain Doll