2016 recap
Nisam mislila već pisati ovaj post ali pretpostavljam...bolje rečeno, nadam se...da ovih dana neću imati vremena sjediti za laptopom. Vrijeme je kad sve malo živne pa valjda ću i ja.
Ovo je post o svemu što sam radila i što se dešavalo ove godine. Maalčice sam razmišljala danas o svemu i mogu reći da se štošta izdogađalo. Pa krenimo...mjesec po mjesec.
Siječanj.
Prilično basic mjesec. Stvari su se samo nastavile od prošle godine. Život mi je bio normalan. Fax, doma, doma, fax, tu i tamo pokoja serija ili film. Ne sjećam se baš da sam izlazila ili nešto slično. Sjećam se da mi se naj frendica vratila u Zagreb 2,3 dana nakon Nove a nismo dočekale zajedno tako da ju baš i nisam vidjela. Druženje s tadašnjim "prijateljem", koji mi je ujedno i bivši dečko već dugo, se taman bilo prorijedilo. Bila sam malo tužna zbog toga. Imala sam još neke stvari doma koje su me bacale u depru. Sve u svemu, ne baš divan početak godine.
Veljača.
Ispiti. Ispiti. Ispiti. Samo se toga sjećam.
Ožujak.
Tu su stvari poolaaaako krenule ići na bolje. Otvorile su mi se nekakve mogućnosti za posao, s "prijateljem" a.k.a. bivšim sam taman bila razriješila neke stvari. Družila sam se s ljudima više. Ništa specijalno, though.
Travanj.
Odmah početkom mjeseca sam riješila situaciju s bivšim. Jako, jako, jako se ponosim da sam se napokon uspjela oduprijeti. Nakon duugih 8 (OSAM) godina. Tu je ta priča gotova. Nismo se posvađali ni ništa, i dalje smo si ok. Samo se sada jaako rijetko čujemo i ne viđamo se. Tako je najbolje i za njega i za mene. Drago mi je da smo NAPOKON došli do toga.
Kasnije tog mjeseca sam se zaposlila. Wooo Hooo! Najbolji posao ikad, jedva čekam da se vratim! Obožavala sam svaki trenutak tamo. Toliko :)
Svibanj.
Kupila sam si svoje prvo auto. Dva dana kasnije sam s tim istim autom doživjela svoju prvu prometnu nesreću. Nisam ja bila kriva. Mene su udarili. Ja sam bila ok, samo šok sam doživjela. Auto je bilo razbijeno ali je popravljeno ubrzo i na svu sreću ja ništa nisam morala platiti jer je bila krivica od druge osobe. Je li ta nesrećica bila samo moj peh ili nekakav znak da meni ne može baš sve biti super. Nema veze, preživjela sam. Ne ponovilo se.
Lipanj.
Work. Work. Work. Work. Work. Ispiti. Ispiti. Ispiti. Ispiti. Krajem mjeseca sam se počastila malim putovanjem do Dalmacije. Slike su na blogu.
Srpanj.
Work. Work. Rođendan. Koncerti. Uspjela sam si vidjet naj frendicu na nekih par dana. Oni koji čitaju ovaj blog, znaju situaciju više-manje.
Kolovoz.
Dozvolila sam si druženje s bivšim. Prijateljski, zaista. Jedina je osoba koja me razumije i kojoj vjerujem 100%. Što je na neki način i tužno, znam. Malo sam se pojadala zbog cijele situacije s naj prijateljicom. Kolovoz mi je emotivno bio zaista težak mjesec.
Rujan.
Ah, rujan. Posvetila sam se jednoj drugoj curi koja mi je bila zaista draga. Imala je svoje mušice ali mi je bila draga. Pričala sam i o njoj puno na blogu. Ona me davno upoznala sa svojim prijateljem. Družili smo se dosta svi zajedno kroz rujan. Dosta intenzivno zapravo. Valjda su se i neke simpatije počele javljati. Krajem mjeseca sam saznala da je taj njen prijatelj zagrijan za mene. Meni se on sviđao malo ali nisam ništa poduzimala jer su oni dvoje kao frendovi.
Also, prestala sam raditi tad. :( plakala sam zadnji dan na poslu, čisto informativno.
Listopad.
Ispalo je da se ja tom frajeru jako sviđam i da želi da probamo nešto. Mene frendica tjerala da se nađemo. Dogodio se klik i tad smo počeli. 15 dana kasnije je frendica skužila da joj se cijela ta situacija ne sviđa, da sam ja trebala znati da se taj frajer njoj potajno sviđa iako je zaručena...long story short, poslala mi je duuuuugu oproštajnu poruku u inbox. I tu smo ja i ona završile. Moram priznati da lakše živim od tad. Mislila sam da će mi biti puno teže. Kako je prolazilo vrijeme sam kroz razgovor sa sada već dečkom shvatila koliko je toga ona meni lagala. I njemu. I svima. Nažalost ima problem s time da želi svu pažnju svijeta stalno. Ja joj to ne mogu pružiti. Bolje je ovako.
Studeni.
Ah, to je bilo vrijeme kad sam napokon shvatila da se već duže zavaravam i ja jednostavno nemam najbolju prijateljicu. Cijelo to vrijeme ju pokušavam stvoriti ali jednostavno ne ide. I od kad sam to shvatila isto lakše dišem. I dalje mi je draga, i dalje ju volim. Ali mi ona jednostavno nije najbolja prijateljica. Posvetila sam se još nekim ljudima u životu koje sam prije možda bila zanemarila. Ljeto mi je bilo vrijeme kad sam počela obnavljati te odnose i sad je zaista sve super što se tih ljudi tiče. Za ostalo ćemo lako, kažu.
Ispada da živim po principu - ostavi jednog, nađi drugog. Nije tako. Duugo godina sam se držala tog da moram imat jednu najbolju prijateljicu i nekoliko poznanika. Mislila sam da je to za mene ispravno. Ispostavilo se da nije. Ne mogu forsirati bliskost s nekim. Radije se posvetim i drugim ljudima te radim na odnosu s njima. Sve su mi to prijatelji, samo možda ne najbolji. Al ima mnogo, mnogo divnih ljudi među tom masom. :D
Prosinac.
Evo, tu sam. I dalje nemam nekih planova za novu. Cure s kojima sam obnovila odnos će sve biti kod kuće. Nitko nigdje ne ide. Meni se ne da bit doma. Ne znam. Postali smo dosadni svi. Ali barem ću se družiti ovih dana s curama koje su se vratile kući za blagdane. Neke jako dugo nisam vidjela. Trebalo bi biti zabavno!
Poprilično sam se otvorila danas. Dobro mi je došlo.
Za kraj...kako je Kylie Jenner rekla: "This was the year of just realizing stuff!". Svi su je popljuvali zbog toga. Za mene, ova godina je bila upravo takva. The year od realizing stuff!. Kakva je bila vaša?
Želim vam ugodne blagdane i sretnu novu 2017.! Tipkamo si sljedeće godine!
Ovo je post o svemu što sam radila i što se dešavalo ove godine. Maalčice sam razmišljala danas o svemu i mogu reći da se štošta izdogađalo. Pa krenimo...mjesec po mjesec.
Siječanj.
Prilično basic mjesec. Stvari su se samo nastavile od prošle godine. Život mi je bio normalan. Fax, doma, doma, fax, tu i tamo pokoja serija ili film. Ne sjećam se baš da sam izlazila ili nešto slično. Sjećam se da mi se naj frendica vratila u Zagreb 2,3 dana nakon Nove a nismo dočekale zajedno tako da ju baš i nisam vidjela. Druženje s tadašnjim "prijateljem", koji mi je ujedno i bivši dečko već dugo, se taman bilo prorijedilo. Bila sam malo tužna zbog toga. Imala sam još neke stvari doma koje su me bacale u depru. Sve u svemu, ne baš divan početak godine.
Veljača.
Ispiti. Ispiti. Ispiti. Samo se toga sjećam.
Ožujak.
Tu su stvari poolaaaako krenule ići na bolje. Otvorile su mi se nekakve mogućnosti za posao, s "prijateljem" a.k.a. bivšim sam taman bila razriješila neke stvari. Družila sam se s ljudima više. Ništa specijalno, though.
Travanj.
Odmah početkom mjeseca sam riješila situaciju s bivšim. Jako, jako, jako se ponosim da sam se napokon uspjela oduprijeti. Nakon duugih 8 (OSAM) godina. Tu je ta priča gotova. Nismo se posvađali ni ništa, i dalje smo si ok. Samo se sada jaako rijetko čujemo i ne viđamo se. Tako je najbolje i za njega i za mene. Drago mi je da smo NAPOKON došli do toga.
Kasnije tog mjeseca sam se zaposlila. Wooo Hooo! Najbolji posao ikad, jedva čekam da se vratim! Obožavala sam svaki trenutak tamo. Toliko :)
Svibanj.
Kupila sam si svoje prvo auto. Dva dana kasnije sam s tim istim autom doživjela svoju prvu prometnu nesreću. Nisam ja bila kriva. Mene su udarili. Ja sam bila ok, samo šok sam doživjela. Auto je bilo razbijeno ali je popravljeno ubrzo i na svu sreću ja ništa nisam morala platiti jer je bila krivica od druge osobe. Je li ta nesrećica bila samo moj peh ili nekakav znak da meni ne može baš sve biti super. Nema veze, preživjela sam. Ne ponovilo se.
Lipanj.
Work. Work. Work. Work. Work. Ispiti. Ispiti. Ispiti. Ispiti. Krajem mjeseca sam se počastila malim putovanjem do Dalmacije. Slike su na blogu.
Srpanj.
Work. Work. Rođendan. Koncerti. Uspjela sam si vidjet naj frendicu na nekih par dana. Oni koji čitaju ovaj blog, znaju situaciju više-manje.
Kolovoz.
Dozvolila sam si druženje s bivšim. Prijateljski, zaista. Jedina je osoba koja me razumije i kojoj vjerujem 100%. Što je na neki način i tužno, znam. Malo sam se pojadala zbog cijele situacije s naj prijateljicom. Kolovoz mi je emotivno bio zaista težak mjesec.
Rujan.
Ah, rujan. Posvetila sam se jednoj drugoj curi koja mi je bila zaista draga. Imala je svoje mušice ali mi je bila draga. Pričala sam i o njoj puno na blogu. Ona me davno upoznala sa svojim prijateljem. Družili smo se dosta svi zajedno kroz rujan. Dosta intenzivno zapravo. Valjda su se i neke simpatije počele javljati. Krajem mjeseca sam saznala da je taj njen prijatelj zagrijan za mene. Meni se on sviđao malo ali nisam ništa poduzimala jer su oni dvoje kao frendovi.
Also, prestala sam raditi tad. :( plakala sam zadnji dan na poslu, čisto informativno.
Listopad.
Ispalo je da se ja tom frajeru jako sviđam i da želi da probamo nešto. Mene frendica tjerala da se nađemo. Dogodio se klik i tad smo počeli. 15 dana kasnije je frendica skužila da joj se cijela ta situacija ne sviđa, da sam ja trebala znati da se taj frajer njoj potajno sviđa iako je zaručena...long story short, poslala mi je duuuuugu oproštajnu poruku u inbox. I tu smo ja i ona završile. Moram priznati da lakše živim od tad. Mislila sam da će mi biti puno teže. Kako je prolazilo vrijeme sam kroz razgovor sa sada već dečkom shvatila koliko je toga ona meni lagala. I njemu. I svima. Nažalost ima problem s time da želi svu pažnju svijeta stalno. Ja joj to ne mogu pružiti. Bolje je ovako.
Studeni.
Ah, to je bilo vrijeme kad sam napokon shvatila da se već duže zavaravam i ja jednostavno nemam najbolju prijateljicu. Cijelo to vrijeme ju pokušavam stvoriti ali jednostavno ne ide. I od kad sam to shvatila isto lakše dišem. I dalje mi je draga, i dalje ju volim. Ali mi ona jednostavno nije najbolja prijateljica. Posvetila sam se još nekim ljudima u životu koje sam prije možda bila zanemarila. Ljeto mi je bilo vrijeme kad sam počela obnavljati te odnose i sad je zaista sve super što se tih ljudi tiče. Za ostalo ćemo lako, kažu.
Ispada da živim po principu - ostavi jednog, nađi drugog. Nije tako. Duugo godina sam se držala tog da moram imat jednu najbolju prijateljicu i nekoliko poznanika. Mislila sam da je to za mene ispravno. Ispostavilo se da nije. Ne mogu forsirati bliskost s nekim. Radije se posvetim i drugim ljudima te radim na odnosu s njima. Sve su mi to prijatelji, samo možda ne najbolji. Al ima mnogo, mnogo divnih ljudi među tom masom. :D
Prosinac.
Evo, tu sam. I dalje nemam nekih planova za novu. Cure s kojima sam obnovila odnos će sve biti kod kuće. Nitko nigdje ne ide. Meni se ne da bit doma. Ne znam. Postali smo dosadni svi. Ali barem ću se družiti ovih dana s curama koje su se vratile kući za blagdane. Neke jako dugo nisam vidjela. Trebalo bi biti zabavno!
Poprilično sam se otvorila danas. Dobro mi je došlo.
Za kraj...kako je Kylie Jenner rekla: "This was the year of just realizing stuff!". Svi su je popljuvali zbog toga. Za mene, ova godina je bila upravo takva. The year od realizing stuff!. Kakva je bila vaša?
Želim vam ugodne blagdane i sretnu novu 2017.! Tipkamo si sljedeće godine!
words.
Ovog puta nema fotki s putovanja.. Do kraja godine planiram napisat još jedan post u kojem također neće biti fotki. Čisto FYI.
Trebala sam ići na advent negdje. Ne idem. Planovi su se izjalovili tako da ne bude blagdanskog ozračja na ovom blogu. Ah, što se može!
Nadam se da ću u 2017. više putovati. Imam zapravo neke dosta cool ideje za nadolazeću godinu aali budemo vidjeli što će se od toga ostvariti a što neće.
Kod mene ništa posebno. Nešto sam malo bolesnjikava zadnjih 2 mjeseca. Nikako da me prođe pa me dr poslala radit pretrage neke. Nije ništa strašno al mi je pain in the ass. Ne doslovno though :D
Novu godinu ne znam gdje ću dočekati. Zadnjih dana me svi pitaju di ću, ja uporno govorim da ne znam...ne znaju ni ti koji me pitaju pa se ne osjećam toliko nezainteresirano.
Doček mi je uvijek bio pritisak. Taj dan MORAŠ ić negdje i MORA ti bit najbolje jer će ti u protivnom nadolazeća godina bit katastrofa. Ako ostaneš doma si #nolajfer.
Zadnji put kad sam se stvarno odlično provela za sam doček je bio kad smo ušli u 2010.
2011. sam dočekala na trgu, bilo je hladno, sve je završilo u 1 i svi klubovi u gradu su bili krcati. u 2 sam već spavala.
2012. je bilo ok, veliki party American style. Svi se napili, hitna došla, razbilo se puno previše toga i tako.. Al nije mi bilo loše.
2013. smo iznajmili neku vilu, došli su neki čudni ljudi, bilo je prijetnji nožem pod utjecajem alkohola. Ujutro smo pobjegli glavom bez obzira.
2014. opet nekakav party. Neloše.
2015. kuća frendičinog dečka. oko 00:30 su se frendica i dečko posvađali, svi su otišli. U 1 sam spavala.
2016. trg i morala sam se prikrpat ekipi nakon što su mi 31.12. propali planovi koje sam imala. Nije bilo loše na kraju al ništa posebno. Hladno.
Znam da ovo nikog ne zanima al fino sam se i sama sad prisjetila.
Fun fact! Nikad nisam dočekala novu godinu s dečkom. Nikad nisam doživjela poljubac u 00:00. I kad sam bila u vezi, slavili smo odvojeno. Iskreno, osobno ne vidim niš loše u tome da dečko i cura odvojeno slave. Ako ovaj npr želi sa svojim društvom, ona sa svojim. Zašto ne?
Al ove godine se nadam da ću napokon i ja dočekati taj 00:00 poljubac...
Point ovog je da i dalje ne znam gdje ću ni s kim ću. Dečko isto nije previše razmišljao o tome. Super smo!
Neki dan sam slavila 2. rođendan svoje pasice. Bila sam jako jako jako dobra prema njoj, dopustila joj malo više nego inače i ona je to iskoristila i pobjegla mi. Išla je do svog dečka, dobrih sat vremena su se negdje gubili zajedno. Neka :D
Nemam ništa više za prijaviti. Ostavljam vas sa jednom toplom zimskom fotkom i pjesmom koja mi je na repeatu oko tjedan dana. Doslovno ništa drugo ne slušam. PJESMA!
pozdrav ;)
Trebala sam ići na advent negdje. Ne idem. Planovi su se izjalovili tako da ne bude blagdanskog ozračja na ovom blogu. Ah, što se može!
Nadam se da ću u 2017. više putovati. Imam zapravo neke dosta cool ideje za nadolazeću godinu aali budemo vidjeli što će se od toga ostvariti a što neće.
Kod mene ništa posebno. Nešto sam malo bolesnjikava zadnjih 2 mjeseca. Nikako da me prođe pa me dr poslala radit pretrage neke. Nije ništa strašno al mi je pain in the ass. Ne doslovno though :D
Novu godinu ne znam gdje ću dočekati. Zadnjih dana me svi pitaju di ću, ja uporno govorim da ne znam...ne znaju ni ti koji me pitaju pa se ne osjećam toliko nezainteresirano.
Doček mi je uvijek bio pritisak. Taj dan MORAŠ ić negdje i MORA ti bit najbolje jer će ti u protivnom nadolazeća godina bit katastrofa. Ako ostaneš doma si #nolajfer.
Zadnji put kad sam se stvarno odlično provela za sam doček je bio kad smo ušli u 2010.
2011. sam dočekala na trgu, bilo je hladno, sve je završilo u 1 i svi klubovi u gradu su bili krcati. u 2 sam već spavala.
2012. je bilo ok, veliki party American style. Svi se napili, hitna došla, razbilo se puno previše toga i tako.. Al nije mi bilo loše.
2013. smo iznajmili neku vilu, došli su neki čudni ljudi, bilo je prijetnji nožem pod utjecajem alkohola. Ujutro smo pobjegli glavom bez obzira.
2014. opet nekakav party. Neloše.
2015. kuća frendičinog dečka. oko 00:30 su se frendica i dečko posvađali, svi su otišli. U 1 sam spavala.
2016. trg i morala sam se prikrpat ekipi nakon što su mi 31.12. propali planovi koje sam imala. Nije bilo loše na kraju al ništa posebno. Hladno.
Znam da ovo nikog ne zanima al fino sam se i sama sad prisjetila.
Fun fact! Nikad nisam dočekala novu godinu s dečkom. Nikad nisam doživjela poljubac u 00:00. I kad sam bila u vezi, slavili smo odvojeno. Iskreno, osobno ne vidim niš loše u tome da dečko i cura odvojeno slave. Ako ovaj npr želi sa svojim društvom, ona sa svojim. Zašto ne?
Al ove godine se nadam da ću napokon i ja dočekati taj 00:00 poljubac...
Point ovog je da i dalje ne znam gdje ću ni s kim ću. Dečko isto nije previše razmišljao o tome. Super smo!
Neki dan sam slavila 2. rođendan svoje pasice. Bila sam jako jako jako dobra prema njoj, dopustila joj malo više nego inače i ona je to iskoristila i pobjegla mi. Išla je do svog dečka, dobrih sat vremena su se negdje gubili zajedno. Neka :D
Nemam ništa više za prijaviti. Ostavljam vas sa jednom toplom zimskom fotkom i pjesmom koja mi je na repeatu oko tjedan dana. Doslovno ništa drugo ne slušam. PJESMA!
pozdrav ;)
Vienna
Na listi gradova koje sam posjetila i koji su me oduševili, Beč je na visokom drugom mjestu. Evo i njega na blogu.
Beč, 2012.
Pozdrav :)
Beč, 2012.
Pozdrav :)