Hormoni & breakdown
Ovo je PMS post, čisto da znaš. Možeš ostat a možeš i ne.
Uuužasno me pere ovaj tjedan. Svađala bih se a plačem. Tjedan dana već plačem stalno. Like, staaaalno. Zašto? Zato što je jugo + najfrendica me povrijedila (ili sam joj sad više zamjerila because obvious reasons) + PMS.
Dogodila se situacija...
...živcira me sve to i ne mogu vjerovat da actually tipkam ovo na blog al moram negdje nekom reć bar nešto. Obzirom da se radi o naj frendici - njoj ne mogu, ostale cure su mi nekako povezane s njom pa ne želim baš tračati, dečka sam već ugnjavila i zagnjavila.
Ispričat ću svoju stranu priče pa mi reci što misliš. Al ne moraš. Nije obavezno. No pressure.
Dakle, ona studira u drugom gradu. Na prvoj godini je upoznala dečka. Njezin faks nije kao moj. Njih ima 30 na godini i svi su super studenti i prolaze sve. Nikog ne gube putem i doslovno su kao razred. Taj dečko je dio tog "razreda". Blablabla. Relationship. Zajedno su već 3 i po godine što je super i bila sam sretna zbog njih do ovog ljeta. Sad više nisam.
Osim što su zajedno u razredu, zajedno žive ii zajedno idu na trening/u shopping/na kavu s frendicama.
Kroz te godine, veza im je cvjetala sve dok je ona bila u svom fax-gradu (inače, taj grad je njemu doma), kad bi htjela doć doma na vikend on bi se ili gurao da ide s njom ili bi se durio. Njega ne želi uvijek sa sobom doma jer se onda ne stigne posvetit svojoj obitelji jer je on needy i ne kuži. S druge strane, ako ga ne pozove kod sebe on se duri...kao da ima 9 godina. Ili manje.
Ovo ljeto je njoj lagano počelo bit dosta svega i počela mi je pričat stvari iz veze koje prije nije. Blenula sam kao idiot dok mi je pričala. Nije tip nasilan ni ništa slično nego je jaaaaaaaaaako needy. Ona je inače "tomboy" cura i nikad nije padala na te nekakve pjesmuljke, izlizane fore i 26 sati dnevno provođenja zajedno. Koliko je on nju otrovao je nevjerojatno. Cura je bila doma 15 dana cijelo ovo ljeto, od tih 15 dana on je bio tu 11. Ta 4 dana dok njega nije bilo smo se mi mogle normalno družit. To druženje se sastojalo od toga da se ona meni žali na njega ili je normalna situacija ali on nju zove 20 puta u 1 minutu zato što mu je dosadno.
Nikad ju nisam tjerala da prekine s njim nit bih to ikad učinila (iako mislim da bi to bilo najbolje za nju) nego sam joj kroz situaciju htjela otvoriti oči. Činilo se da sam uspjela al se ona vratila u fax-grad i opet su u njihovom odnosu cvjetale ruže.
I ja sam ovo ljeto imala nekih svojih problema, situacija u kojima mi je očajnički trebala frendica. Na to bih dobila odgovor: "oprosti, on mi je sada prioritet, nadam se da kužiš".
Sama sam riješila svoje situacije. Skoro sve. "Najfrendica" situacija još uvijek ostaje neriješena jer mi je 20 godina ipak malo previše za odbacit.. ali ako budem morala...
Zadnji put sam ju vidjela 31.8. i tad me zamolla da joj naručim nešto s neta i kao dat ću joj kad se vidimo. Ok.
Čujemo se prosječno jednom tjedno i to tako da razmjenimo 5 poruka tipa "šta ima novo". Neki dan mi je rekla da joj je puna kapa fax-grada i da jedva čeka doć doma. Ja joj kažem da se javi ako dođe jer joj imam za dat to što sam joj naručila s neta i stiglo je u rujnu!!!
U utorak, 22.11.2016. (MOJ PMS TJEDAN!!!!) u 14:50sati, stiže mi sms koji glasi: "ej, jesi doma", ja joj odg da jesam i ona kaže da bi si došla po to što sam joj naručila i to odmah. Ja kažem ok.
Stigla je u 15:15, ja sva sretna pitam kad je došla kući i ona kaže: "u petak, sad u 16:00 sati mi je bus za fax-grad. Sorry nisam ti se stigla javit, opet sam se posvađala s dečkom a tako smo sretni došli ovdje". Neću dolazit do Božića ali tada ćemo nadoknadit svo propušteno vrijeme. I zagrli me. Samo sam rekla: "ajde, zakasnit ćeš na bus". I ode ona.
SLOMILA SAM SE kao nikad u životu. Jedina mi je non-family osoba za koju bih dala sve. Sve.
Koliko sam sati sjedila s njom i pokušavala joj pomoći u kojoj god situaciji joj je bilo potrebno, koliko puta sam se iz kreveta digla da idem kod nje jer joj je trebalo, koliko puta sam joj dokazala da uvijek može računati na mene...
Što sam dobila zauzvrat? - "Oprosti, on mi je sada prioritet, nadam se da kužiš"
* moj osobni stav o njoj, njezinom dečku i njihovoj vezi ona zna, sve napisano nije nikakva tajna
** prepuna sam emocija, ne mogu se kontrolirati i post je all over the place pa možda na kraju bude izbrisan. I sori na eventualnim greškama
*** za kraj, picture of two potato heads-a jer sam zaljubljena i mora mi post imat sliku. Hvala mom dečku što je divan za sad i posebice što je bio divan ovaj tjedan i nije totalno popizdio. Inače nisam ovakva.
Uuužasno me pere ovaj tjedan. Svađala bih se a plačem. Tjedan dana već plačem stalno. Like, staaaalno. Zašto? Zato što je jugo + najfrendica me povrijedila (ili sam joj sad više zamjerila because obvious reasons) + PMS.
Dogodila se situacija...
...živcira me sve to i ne mogu vjerovat da actually tipkam ovo na blog al moram negdje nekom reć bar nešto. Obzirom da se radi o naj frendici - njoj ne mogu, ostale cure su mi nekako povezane s njom pa ne želim baš tračati, dečka sam već ugnjavila i zagnjavila.
Ispričat ću svoju stranu priče pa mi reci što misliš. Al ne moraš. Nije obavezno. No pressure.
Dakle, ona studira u drugom gradu. Na prvoj godini je upoznala dečka. Njezin faks nije kao moj. Njih ima 30 na godini i svi su super studenti i prolaze sve. Nikog ne gube putem i doslovno su kao razred. Taj dečko je dio tog "razreda". Blablabla. Relationship. Zajedno su već 3 i po godine što je super i bila sam sretna zbog njih do ovog ljeta. Sad više nisam.
Osim što su zajedno u razredu, zajedno žive ii zajedno idu na trening/u shopping/na kavu s frendicama.
Kroz te godine, veza im je cvjetala sve dok je ona bila u svom fax-gradu (inače, taj grad je njemu doma), kad bi htjela doć doma na vikend on bi se ili gurao da ide s njom ili bi se durio. Njega ne želi uvijek sa sobom doma jer se onda ne stigne posvetit svojoj obitelji jer je on needy i ne kuži. S druge strane, ako ga ne pozove kod sebe on se duri...kao da ima 9 godina. Ili manje.
Ovo ljeto je njoj lagano počelo bit dosta svega i počela mi je pričat stvari iz veze koje prije nije. Blenula sam kao idiot dok mi je pričala. Nije tip nasilan ni ništa slično nego je jaaaaaaaaaako needy. Ona je inače "tomboy" cura i nikad nije padala na te nekakve pjesmuljke, izlizane fore i 26 sati dnevno provođenja zajedno. Koliko je on nju otrovao je nevjerojatno. Cura je bila doma 15 dana cijelo ovo ljeto, od tih 15 dana on je bio tu 11. Ta 4 dana dok njega nije bilo smo se mi mogle normalno družit. To druženje se sastojalo od toga da se ona meni žali na njega ili je normalna situacija ali on nju zove 20 puta u 1 minutu zato što mu je dosadno.
Nikad ju nisam tjerala da prekine s njim nit bih to ikad učinila (iako mislim da bi to bilo najbolje za nju) nego sam joj kroz situaciju htjela otvoriti oči. Činilo se da sam uspjela al se ona vratila u fax-grad i opet su u njihovom odnosu cvjetale ruže.
I ja sam ovo ljeto imala nekih svojih problema, situacija u kojima mi je očajnički trebala frendica. Na to bih dobila odgovor: "oprosti, on mi je sada prioritet, nadam se da kužiš".
Sama sam riješila svoje situacije. Skoro sve. "Najfrendica" situacija još uvijek ostaje neriješena jer mi je 20 godina ipak malo previše za odbacit.. ali ako budem morala...
Zadnji put sam ju vidjela 31.8. i tad me zamolla da joj naručim nešto s neta i kao dat ću joj kad se vidimo. Ok.
Čujemo se prosječno jednom tjedno i to tako da razmjenimo 5 poruka tipa "šta ima novo". Neki dan mi je rekla da joj je puna kapa fax-grada i da jedva čeka doć doma. Ja joj kažem da se javi ako dođe jer joj imam za dat to što sam joj naručila s neta i stiglo je u rujnu!!!
U utorak, 22.11.2016. (MOJ PMS TJEDAN!!!!) u 14:50sati, stiže mi sms koji glasi: "ej, jesi doma", ja joj odg da jesam i ona kaže da bi si došla po to što sam joj naručila i to odmah. Ja kažem ok.
Stigla je u 15:15, ja sva sretna pitam kad je došla kući i ona kaže: "u petak, sad u 16:00 sati mi je bus za fax-grad. Sorry nisam ti se stigla javit, opet sam se posvađala s dečkom a tako smo sretni došli ovdje". Neću dolazit do Božića ali tada ćemo nadoknadit svo propušteno vrijeme. I zagrli me. Samo sam rekla: "ajde, zakasnit ćeš na bus". I ode ona.
SLOMILA SAM SE kao nikad u životu. Jedina mi je non-family osoba za koju bih dala sve. Sve.
Koliko sam sati sjedila s njom i pokušavala joj pomoći u kojoj god situaciji joj je bilo potrebno, koliko puta sam se iz kreveta digla da idem kod nje jer joj je trebalo, koliko puta sam joj dokazala da uvijek može računati na mene...
Što sam dobila zauzvrat? - "Oprosti, on mi je sada prioritet, nadam se da kužiš"
* moj osobni stav o njoj, njezinom dečku i njihovoj vezi ona zna, sve napisano nije nikakva tajna
** prepuna sam emocija, ne mogu se kontrolirati i post je all over the place pa možda na kraju bude izbrisan. I sori na eventualnim greškama
*** za kraj, picture of two potato heads-a jer sam zaljubljena i mora mi post imat sliku. Hvala mom dečku što je divan za sad i posebice što je bio divan ovaj tjedan i nije totalno popizdio. Inače nisam ovakva.
Dan sjećanja, Vukovar
Povodom obilježavanja Dana sjećanja na Vukovar, dijelim s vama slike nastale 23.listopada 2010., kada sam i sama posjetila taj grad. Nakon toga, nažalost, nisam imala prilike vratiti se... ali budem!
Pozdrav ;)
Pozdrav ;)
Toscana
Vrlo vjerojatno ću u vrijeme adventa posjetiti Firenzu paa sam ove starije slike odlučila sada objaviti paa da za mjesec - dva - tri mogu i nove. Ako sve bude po planu, naravno. U svakom slučaju, u prosincu putujem negdje. :D
Toscana, spring 2011.
Pozdrav ;)
Toscana, spring 2011.
Pozdrav ;)