Jučer mi je bio jedan od onih dana kad mi je puna kapa svega i moram se dobro isplakat da mogu krenut dalje.
Rak sam u horoskopu i imam mnoge osobine tog znaka od kojih je jedna i ta pretjerana emocionalnost. Spremna sam svašta napravit za ljude do kojih mi je stalo ali jako rijetko ili nikad svoje probleme dijelim s drugima. Tako se problemi gomilaju u meni, ja se borim sa samom sobom da ih riješim. Nakon nekog vremena puknem pa plačem. Nekontrolirano plačem.
To zna biti jako sramotno jer kad me uhvati sam u stanju zaplakat bilo gdje. Prije par mjeseci sam plakala na jednom otoku u restoranu dok sam čekala večeru. Za mojim stolom je bilo još 5 ljudi. Jbg, nisam si mogla pomoć. Ali radim na tome jer sam već užasna samoj sebi. Zanimljivo je što nikad ne plačem pred prijateljima, samo pred obitelji. Which is a good thing I guess.

Sad više ni ne znam što sam htjela reći ovim postom. Valjda samo koliko sam s*ebana osoba. Što prije svake veće životne odluke neko vrijeme razmišljam sama, nikom ništa ne govorim. Kad odlučim onda podijelim s ostalima. To može biti good thing, a može bit i shit. Na primjer sad mi je shit. Radi se o ogromnoj stvari a zapravo ne želim reći nikom. Znam da mi nitko ne može pomoći pa ni nema smisla gnjaviti druge. Mislim da i moja nepovjerljivost prema ljudima ima mnogo veze s tim.
Trebala sam sinoć pisati post, sigurno bih imala puno više toga za reći. Ovako je ovo samo jedna činjenica o meni. hešteg GetToKnowMeBetter

uživajte. mwaaah