Voljeti nekog je stvarno za*ebana stvar. 5 godina se mučim s osjećajima prema jednoj osobi. Već sam svima dosadila s tom pričom, 500 puta sam o tome pisala upravo na ovom blogu. Dođe mi da proklinjem dan kad sam ga ponovno pustila u život.
18.7.2014. Nisam se smjela javiti na mobitel, nisam smjela izaći. Da nisam, vjerojatno se ja sad ponovno ne bih borila sa samom sobom. Opet isto. Godinu dana mi je bilo super, mislila sam da je napokon gotovo, sretan je s drugom. Ja sam bila sretna zbog njega i napokon sam lijepo krenula dalje. Ali naravno da je on meni morao doć kad mu se veza počela raspadati. -.-
Zaista sam mislila da možemo bit prijatelji obzirom da se jako dobro poznajemo. Vjerovala sam da možemo uspjeti kao prijatelji.
U vrijeme kad mi se ponovno pojavio u životu sam imala nekog i bila sam sretna. Mislila sam da je to super čovjek i da ću uz njega zaboraviti bivšeg. Kako sam se samo prevarila. Na kraju je upravo zbog bivšeg sve puklo sa "super čovjekom". Danas mi je drago da je, taj super čovjek je zapravo najveći kreten na svijetu. Pokazao je pravo lice.
Super čovjek je otišao, bivši je ostao tu negdje...on je bio tu kad sam se trebala jadati nekome, on mi nije dopustio da budem sama. Družili smo se svaku večer, oboje smo shvatili koliko se zapravo poznajemo. Koliko mi se samo puta dogodilo da sam točno znala što će reći, što misli, što želi.. Mrzila sam svaki put kad smo si dovršavali rečenice.
Polako sam počela razmišljati o tome kako bi bilo da budemo ponovno zajedno... onda sam skužila da on nema takav plan. On mene želi u svom životu al ne kao curu. Ili možda želi al ne želi priznati. Ili ne znam što. Znam da se druži i sa curom zbog koje sam ga ostavila. Svjestan je on činjenice da se ja i ona ne volimo i zato pazi što će reći kad mi priča di je bio, kako i s kim. Ne razumijem, obavezno svaku nedjelju navečer ili ponedjeljak mora doć do mene (ili nazvat me) i ispričat di je bio za vikend, šta je radio, s kim je bio i ostale detalje. Nikad ga zapravo nisam pitala da mi to priča, on sam započne. Što je najbolje, u ovih skoro godinu dana, ja njega nijednom nisam prva nazvala. Nijednom.
Nedavno sam shvatila da ovo ničemu ne vodi i da definitivno ne možemo bit prijatelji jer ja njega još volim, a vjerojatno i on mene (bez lažne skromnosti) pa sam polako počela odbijati njegove pozive. Tu i tamo kad mi je trebalo društvo bih se išla naći s njim, al to je bilo sve rijeđe i rijeđe. Svaki put kad ga odbijem mi srce malo pukne. Tako je bilo i danas. Prije sat vremena zvoni mi mobitel. Na zaslonu njegovo ime, sa smajlićem. Javim sam se i on pita dal sam doma...želi da se nađemo. Po glasu mu znam da je uzbuđen. Kažem ne jer mi se spava. Poklopim. Srce mi pukne.
Znači ja zaista ne znam kako da prebolim to stvorenje koje mi je u životu punih 7 godina. Tada to nisam gledala tako al sada vidim da tko god je došao nakon njega, nije bio ni upola dobar.

Zašto sam sve ovo sad napisala? Ne znam. Valjda jer ne želim time gnjavit prijatelje jer sam i njih i sebe sto puta pokušala uvjerit da smo prijatelji.
Nadam se da se jednog dana, kad budem udana, neću osvrtat natrag i razmišljati upravo o ovom čovjeku oko kojeg se sve vrti. Danas mrzim i sebe i njega.

Oznake: bivši, ljubav, fuj