Vjerujem da ste svi čuli za otmicu 17-godišnje Antonije Bilić. Mene je, iskreno, jako potresla ta vijest. I još me više potreslo to što se već 10 dan praktički ništa ne zna.
Cijela Republika Hrvatska pomaže i sudjeluje u pronalasku Antonije. No, još uvijek ništa.
Iskreno, ne sjećam se kad je nestanak osobe bio ovoliko popraćen svim mogućim medijima. Zaista, bravo za njezinu obitelj koja se toliko angažirala i koja je uspjela angažirati medije da obavještavaju o ovom slučaju. Bravo i za građane koji su se toliko angažirali i koji uključuju sve svoje sive vijuge u mozgu da bi bar pokušali naslutiti što se je dogodilo. Bravo za one koji stalno promatraju HAK-ove kamere preko njihove stranice, pokušavajući otkriti i najmanju sitnicu koja bi mogla pomoći.
A oni ljudi kojima je dosadno u životu i koji ne razumiju neke stvari može biti sram što se sprdaju s ovim i što daju policiji lažne informacije. Time samo dodatno otežavaju istragu jer policija provjerava svaku informaciju, bila ona dobronamjerna ili zlonamjerna.

Ako je zaista Antonia oteta, onda ne znam kako da izrazim svoje mišljenje o otmičaru. Ne mogu vjerovati da ljudi mogu biti tako pokvareni, zli, jadni. Nagađa se da bi Antonia mogla biti i silovana. Fuj. Kakvo čudovište moraš biti da pomisliš na silovanje, ne daj Bože provedeš tu pomisao u dijelo. Nevjerojatno. Gadi mi se taj čovjek, tko god bio.

Velika podrška Antonijinoj obitelji i želim da ju što prije pronađu. Živu i zdravu, naravno. I da eventualnog otimača strpaju u zatvor. Doživotno.