I što se dogodi kad si u dva dana optužen za tri stvari. A za ništa od toga nisi kriv?
Za one koji ne znaju, ja ću vam reći. Osjećaj je odvratan, ispilaš se bezveze i hoćeš svih tuć. Bar je kod mene tako. Mrzim, ali mrzim biti krivo optužena pogotovo kad se radi o osobama do kojih mi je stalo.
*Nije ugodno biti posvađan sa cijelim razredom jer je jedna cura odlučila nekoj drugoj staviti pastu za zube u pernicu. Nisam kriva što sam znala da će to napraviti. Kriva sam što sam šutila ali zamoljena sam da šutim. I jebiga. Sad sam jedna odl glavnih krivaca. Nije ugodno biti jedna od glavnih krivaca kad je cijeli razred znao što cura namjerava napraviti. Nije ugodno biti jedna od glavnih krivaca zato jer je ona koja je krivlja [se tako kaže? xD] od mene ispala svetica. Nije ugodno kad ti osoba koja te mrzi radi spačke. Zaista nije.
*Nikako nije lijep osjecaj kad ti osoba koja je curi u pernicu stavila pastu za zube kaže da je razočarana u tebe zato jer ti je glupo što se ta cura, koja je žrtva spačke, ljuti na tebe. Nije lijep osjećaj kad ta razočarana cura očekuje da nju obraniš pred tom drugom curom. Nije lijep osjećaj biti posvađan sa dvije međusobno posvađane strane. Zaista nije.
Kriva sam što se ne želim mješati u njihovu svađu. Kriva sam što neću mrziti žrtvu spačke zbog toga što mi je ova druga frendica. Kriva sam!
*Super je kad kao šlag na kraju čuješ da si izgovorio neke odvratne stvari, neke riječi koje ti se gadi izgovoriti koliko su ružne o osobi koju smatraš najboljom prijateljicom. Super je kad se ispilaš radi toga i ideš tražiti osobu koja je proširila te laži, pa ti ta osoba pobjegne ispred nosa. Super je kad ti najbolja prijateljica plače zbog toga a znaš da ti vjeruje. Super je kad je ta osoba koja je izgovorila sve te laži jedna od boljih frendica tvoje naj frendice. Super je sve.




Ali divno je kad ti najgrozniji dan uljepsa sitnica.
Sjećate se da sam u prošlom postu pisala o tome kako sam na Student party-u upoznala nekog tipa ali nisam znala kako se zove. Saznala sam njegovo ime i nista. Bila sam sretna jer znam kako se zove.
I onda, nakon 3 tjedna viđam ga svaki dan u gradu u isto vrijeme na istom mjestu. Onako prođem pored njega, divim mu se kako je prezgodan i onda spustim glavu jer mi je bed buljit. Daa. I samo taj prolazak pored njega te usreći. Sudbina? I don´t think so, but it´s a great feeling! ;)

I sad, naravno, moram posvetiti dijelić posta mom tati!
"Lako je biti otac, ali potrebno je nešto posebno da bi se postao tata"
Tata, sretan ti rođendan! Volim te. Hvala ti za sve! Hvala ti i za one naše svađe koje tebe ispilavaju a koje ja obožavam. Hvala ti što me trpiš! VOLIM TE!!
Bez previše riječi, ali od srca!


P.S. ubila me činjenica da je M. maknuo tag sa svake naše zajedničke slike.