WaterLilly

Sve je prošlo prelijepo, prebrzo, prekratko....
Oporavila sam se još jučer, samo se nisam stigla javiti...
Blaža je bila predivna!
Kao i moja djeca, svi troje su blistali, osobito Kristina i Sebastijan, išli su kroz crkvu ispred Blaže i tate, a Sebastijan je još nosio i prstenje na jastučiću. Savršeno su to izveli.
Vlado i ja smo se trudili plesati, kao i obično, ali su me ubile stare cipele. Morat ću kupiti neke bolje.
Nadam se da se naši kumovi Fuček i prijateji Roguljić ne ljute na nas , jer zaista nismo imali puno vremena družiti se s njima. Nemojte nam zamjeriti!
Blaži i Mladenu želim još jednom sretan i što ljepši i skladniji brak, nek rastu zajedno, nek se jako vole i puno razumiju te sretan put u Primošten!
Jedva čekam slike i dvd!
Stavit ću vam onda nešto od toga i ovdje...
Sad se moram napuniti novom snagom i poletom, jer u nedjelju Kristina ide na svoju Prvu sv. pričest!
Opet nova uzbuđenja, ponos i sve ostalo lijepo što ide uz to.................
Moram ispeći nešto kolača i smisliti kako ukrasiti sve doma, da shvati svečanost toga dana izvana i još više, iznutra!
Budite mi dobri i blagoslovljeni!

evo javljam se nabrzaka, u kući mi je kaos, u glavi valjda isto...
moj Martin (2,5) opet ima povišenu temperatur pa smo išli kod doktora pa će ići sutra opet s tatom kod doktora...
a svi moramo biti zdravi i čili, jer je u subotu Blažina svadba
jako sam uzbuđena, iako mi je to prepreprebrzo došlo, i nisam spremna (nadam se da oni jesu)
ne znam ni tko će kaj obući ni hoćemo li sve stići, jer danas smo počeli krečiti spavaću sobu (bila je u komi), a i dolaze nam dragi prijatelji iz Osijeka u petak te kumovi isto iz Osijeka u subotu
mislim da će to biti groznica subotnjeg dana, a onda i večeri, i iskreno se nadam da će sve biti super (to želim svojoj seki, da joj stvarno bude najnajljepši dan u životu, kao i meni moj)
e da, i moram na šišanje, izgledam grozno, na poslu me već pitaju jel mi treba novaca za frizera?
ma ne, samo vremena, kojeg ionako nikad nemam....
pusam vas sve, svima tnx za komentare, javim vam se poslije nedelje, kad se otrijeznimo, naspavamo itd.
ostajte mi dobro i Bog vas blagoslovio....

Jeste li se ikad zapitali kako žive 'veliki', hrabri, odvažni, moćni, jaki ljudi?
Kako se nose s poteškoćama, ako one za njih uopće postoje;
jer nama se čini da su takvi ljudi neranjivi, uvijek inteligentni i uvijek snalažljivi, uvijek sve mogu rješiti...
E, pa baš i nije tako...
iako se nama čini kao da nemaju problema,tj.da ih s lakoćom i brzinom rješavaju, da uspijevaju u svemu čega se prime, nije uvijek tako.
I takvi ljudi (naći će se bar netko u ovome što sad pišem),ponekad su kao djeca, kao i svi mi. I više od svega potreban im je naš zagrljaj.
Možda onda kad mi to ni ne slutimo! A ne košta ništa, kao ni osmijeh!

Oprosti mi, što sam tekve stvari previdjela i što te premalo ili prerijetko grlim! Sjetit ću se toga češće i obećajem da ću te grliti.



p.s. evo i jedan dodatak iz mog mail boxa, za sve vas:
Da li znas ???


Da li znas da kad nekome zavidis to je zato sto ti se ta osoba u stvari svidja?


Da li znas da oni koji su naizgled vrlo jaki u stvari imaju vrlo osjecajno srce i vrlo su ranjivi ?

D a li znas da oni koji uvijek brane druge u stvari trebaju nekoga tko ce braniti njih ?

D a li znas da su tri rij e ci koje je najteze izgovoriti :



Volim te, Oprosti i Pomozi mi



Ljudi koji ih izgovaraju stvarno ih trebaju i osjecaju njihovu tezinu, to su ljudi koje moras postovati i cijeniti.


Da li znas da ljudi koji drugima rade drustvo i pomazu drugima u stvari sami trebaju drustvo i pomoc?





Da li znas da su ljudi koji nose crveno sigurniji u sebe?

Da li znas da ljudi koji nose zuto znaju uzivati u svojoj ljepoti ?

Da li znas da ljudi koji nose crno zele ostati nezamijeceni i trebaju tvoju pomoc i razumijevanje?

Da li znas da se tvoja pomoc drugima uvijek vraca dvostruko ?

Da li znas da oni koji te najvise trebaju tebi ne znace nista ?


Da li znas da je lakse reci nekome sto osjecas preko pisma nego to isto reci u lice? Ali da li znas da ako to kazes u lice ima puno vecu vrijednost?



Da li znas da su stvari koje je najteze uciniti ili reci vrednije od najskupljih stvari koje mozes kupiti novcem?

Da li znas da ako nesto lijepo zamolis, sigurno ces i dobiti?

Da li znas da mozes ostvariti svoje snove, mozes se zaljubiti, postati bogat, ostati zdrav, ako vjerujes u svoje snove iznenaditi ces se sto si sve sposoban uciniti?



Ne vjeruj nista sto ti je receno dok to i sam ne iskusas , ako znas nekoga kome je potrebno nesto od spomenutog i pruzis mu svoju pomoc, vidjet ces da ce ti se dvostruko vratiti.

DA LI ZNAS DA MOZES UVIJEK RACUNATI NA MENE??? … U TRENUTKU, VREMENU I MJESTU KAD ME ZATREBAS, POZOVI ME I BIT CU S TOBOM!!!

" Jednog dana promijenit cemo svijet… ili ga vec mjenjamo " LOPTA JE SADA U TVOJIM RUKAMA.. Kada bi svijet prestao postojati za 24 sata sve telefonske linije, svi cetovi i e-mailovi bili bi zakrceni porukama: "Zao mi je sto sam ti nanio bol. ", " Oprosti mi ", "Volim te ", " Vrlo te cijenim", Cuvaj se " ili "Oduvijek sam te volio ali ti to nikad nisam rekao ".

Svi ponekad imamo svijetle i tamne trenutke.
I zabrinjava nas kad je ovih drugih previše, ali poslije kiše uvijek dolazi sunce!
Pa će tako i nakon teških dana doći ljepši i bolji, puni ljubavi, sunca i topline...
I teško je izdržati muke, križeve, svakodnevne poteškoće, ovisnosti male ili velike.
Teško je, ali se može.
Za to je potrebno puuuno samopouzdanja, samokontrole i, možda najviše, ljubavi
i podrške onih koji nas okružuju.
Kako god se svakome od nas čini da je naš problem i naša briga prevelika i najveća,
uvijek ima i gorih stvari. Treba se toga uvijek sjetiti i ići dalje,jer ma koliko, bili izgubljeni,
jadni i mislili da niš ne vrijedimo, uvijek ima i onih koji nas vole, koji nas trebaju i kojima
naš osmijeh možda, donosi radost.(opet mi sve ovo zvuči k'o nek icrnjak, ali bit će bolje)

Zapravo se treba u životu veseliti malim stvarima, buđenju, osmijehu i smijehu djece, letu leptira, cvrkutut ptica, izlasku i zalasku sunca, radovati se svemu u čemu je dobro, u čemu je Bog!
Sunčani pozdrav iz .... mora!?

'ljubavi, moja, hoću li bit žena ja, kakvu sam željela tebi?!'

Hvala svima koji posjećuju ovaj blog, ali neke stvari se mijenjaju pa ne znam koliko dugo ću ga još moći pisati.
Nisam najbolje volje za pisati post pa vam dajem jutrošnji tekst u cijelosti.
...nisam, nisam, nisaaaaam dobre volje...............!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

'Divno je imati nekoga kome možemo vjerovati ''bez ostatka''. Kad jednom saznaju da im je voljena osoba lagao/la, ili ih prevario/la, za neke je to sigurni znak da treba prekinuti, dok će drugi procijeniti kako je griješiti ljudski i kako grešniku treba dati drugu priliku.


Odlučite li se za drugu priliku, trebali biste biti sigurni da to zaista i mislite, jer nisu svi u stanju oprostiti. Nakon izigranog povjerenja kod parova koji ostanu skupa najčešće grijesi negdje ''vise'' u zraku. Tiho zamjeranje najgora je opcija, jer će gotovo sigurno dovesti do kasnijeg prekida ili će se veza toliko pokvariti da ćete oboje u njoj biti nesretni, bez obzira što ste formalno još uvijek skupa.


Ukoliko stvarno iste spremni oprostiti i ukoliko jednom narušeno povjerenje za posljedicu ima da mu/joj u stvarnosti više ne vjerujete, teško će biti izdržati sumnje i pritiske, jer će partner/ica odlaziti na posao, ponekad će zakasniti, ponekad se neće javiti, ponekad ćete ga/je viđati s drugima i neće biti dobro ako za skoro svaki događaj budete smišljali skrivene scenarije i očekivali priznanje novih grijeha kao novu pljusku.


Povjerenje je jedan od najvažnijih elemenata svake veze i bez obzira što se među partnerima dogodilo, vezu je gotovo nemoguće održati, a sasvim sigurno ona ne može biti kvalitetna ako nema povjerenja. Povjerenje nije nepromjenjiva činjenica, ono se može kretati i u jednom i u drugom smjeru, što znači da se povjerenje može i srušiti, ali i ponovo izgraditi. Za vraćanje izgubljenog povjerenja obje strane dosta trebaju uložiti i potrebno je dosta vremena. I točna je izreka kako ''možemo oprostiti ali ne i zaboraviti'' – većinu ljudi godinama nakon ružnog događaja zna ''presjeći'' sjećanje na njega.

Pod uvjetom da ste zajedno zaključili kako i dalje postoje razlozi za održanje veze, izgradnja povjerenja bit će timski rad. Iako univerzalnih recepata za životne situacije nema, psiholozi ipak znaju neke savjete, koji pomažu da se jednostavnije i brže dođe do cilja.




Odredite vrijeme tijekom kojeg ćete se oboje posvetiti izgradnji povjerenja. To može biti šest tjedana ili šest mjeseci, sami ćete odrediti vrijeme ovisno o tome kako se osjećate i ovisno o razlogu koji je uzrokovao gubitak povjerenja. Tijekom tog vremena ''grešnik'' treba pokazati da se iskreno želi promijeniti i da je ono što je učinio bila greška koja se neće ponoviti. To prije svega znači da bi trebao izbjegavati okolnosti i situacije koje bi partnera/icu mogle dovesti u neugodnu situaciju da opet sumnja, a samog grešnika u situaciju da ponovi ''prijestup''. Ovo je stvar čistog poštovanja, pa uopće nije važno ako je grešnik naučio lekciju i ne pada mu na pamet ponoviti pogrešku – onaj čije je povjerenje izigrano treba dobiti dovoljno vremena u kojem se ne mora dodatno pitati hoće li se stara situacija ponoviti.


Ukoliko se radilo o ljubavnoj ili seksualnoj aferi, preljubnik/ca bi svakako morao/la jasno riješiti situaciju i prekinuti svaku komunikaciju s osobom s kojom je imao/la aferu. Ponekad će to biti nemoguće jer se afere znaju dogoditi među ljudima koji se poslovno ili na dugi način sreću, pa se to rješava tako da se ti susreti svedu na nužni minimum i nikada, ali baš nikada se ne odvijaju nasamo. Tijekom vremena ''oporavka'' preljubnik i njegov/a partner/ica trebali bi češće razgovarati o dobrim i lošim aspektima njihove veze, o tome što ih međusobno usrećuje, čime su nezadovoljni, a u pogodnom trenutku i o tome što je, direktno ili posredno, pogodovalo da se pogreška koju pokušavate oprostiti dogodila.

Onaj tko je počinio pogrešku mora biti siguran u svoje osjećaje, te se mora iskreno ispričati. Bez obzira je li bila riječ o preljubu, prekomjernom trošenju koje je uzrokovalo financijske probleme, skrivanju nekih navika i načina života ili nečem četvrtom, teško je uspjeti ako osoba koja je pogriješila nije istinski svjesna svoje pogreške, koliko je povrijedila partnera/icu i ako je sasvim sigurna da to više neće učiniti. Dogodi li se ponavljanje pogreške samo jednom u periodu koji ste odredili kao vrijeme vraćanja povjerenja, trebalo bi vam biti jasno da vezu treba prekinuti. Neki ljudi se iskreno kaju za svoje postupke, ali nisu u stanju održati obećanje. Jedini razlog zbog kojeg bi se moglo tolerirati ostajanje u vezi s takvom osobom mogao bi biti ovisnost, bez obzira je li riječ o seksu, alkoholu, kocki, šopingu... u takvim, drastičnim slučajevima, treba jasno reći kako je riječ o ovisnosti, potražiti stručnu pomoć i nakon razgovora sa stručnjacima čvrsto odrediti rok u kojem je realno očekivati oporavak, odnosno promjenu ponašanja. Ustanovite li negdje na tom putu kako ne možete izdržati, ostaje vam trajno prekinuti vezu ili to učiniti privremeno, te dati šansu partneru/ici da se sam/a riješi ovisnosti, te mu nakon liječenja dati još jednu priliku.


Oba partnera trebaju vidjeti situaciju iz perspektive drugoga, a to znači da i onaj tko je pogriješio i onaj tko je, uvjetno rečeno, žrtva pogreške, trebaju jasno izreći kako vide situaciju, te o tome treba razgovarati dok jedno drugo ne uspijete razumjeti. Ne zaboravite, razumjeti ne znači i sa svime se složiti i opravdati nečije ponašanje, ali ako ne razumijete kako se netko osjećao i zašto je nešto učinio, manje su šanse za oprost i obnovu povjerenja. Također, onaj tko je pogriješio treba shvatiti kako se onaj tko je izdan osjeća.


Sindrom žrtve često znači da izdana osoba samu sebe krivi za pogreške partnera/ice. Bez daljnjega, pogreške se ne čine zbog sreće i zadovoljstva vezom, pa je u redu razumjeti, ali nije u redu otići u drugu krajnost i izjednačiti krivice. Uvijek treba znati da oboje imate priliku pogriješiti, a da je u ovom slučaju grubu pogrešku načinio samo jedan.


Ne zaboravite pozitivne stvari u vezi – načinite popis i potrudite se što bolje razviti dobre strane, što češće se dovoditi u situacije kad te pozitivne strane dolaze do izražaja. To je način da vam bude lijepo i da se lakše opet zbližite.


Potražite stručnu pomoć – iako ovo nije nužno, uz terapeuta je lakše razgovarati i brže doći do rješenja. Dobar terapeut dat će objema stranama jednako prostora da se izraze, pomoći će da shvatite međusobne pozicije i razmišljanja, a vjerojatno će bolje procijeniti i misle li oboje ozbiljno. Dobar terapeut znat će prepoznati kad je jedna strana zaista ozbiljno raskrstila sa starim modelom ponašanja, a kad je druga strana istinski oprostila, a bez ta dva preduvjeta nema novog povjerenja.'

Divno je imati nekoga kome možemo vjerovati ''bez ostatka''. Kad jednom saznaju da im je voljena osoba lagao/la, ili ih prevario/la, za neke je to sigurni znak da treba prekinuti, dok će drugi procijeniti kako je griješiti ljudski i kako grešniku treba dati drugu priliku.

No, nije uvijek to baš lako. Pa se treba boriti protiv sebe samoga, protiv bolje polovice i protiv diabla. Nadam se da ću izdržati, a isto želim i svima sa sličnim ili istim problemom.
Sve vas jako volim!

A za bolji ostatak dana svima dajem vic:
Sredovječna žena dobila srčani napad, i našla se u kliničkoj smrti. Tu

se vidjela sa Bogom i upitala ga:

"Je li to kraj mog života?"

Bog joj reče:

"Ne, trebaš živjeti još 42 godine, 11 mjeseci i 27 dana."

Poslije oporavka, žena se zadrži još neko vrijeme u bolnici, jer je

tražila da joj urade face lifting, liposukciju i još nekoliko

kozmetičkih zahvata.

Kad će već poživjeti toliko-neka bar poživi kako treba. Na izlasku iz

bolnice, zakorači na ulicu i tu je udari sanitetsko vozilo u punoj

brzini.

Žena ostane na mjestu mrtva.

Kad se opet srela sa Bogom, ona ga upita:

"Zašto si dozvolio da poginem kad si mi obećao još toliko vremena?"

Bog je zagleda malo bolje, pa reče:

"Oprosti, nisam te prepoznao..."

Moram dodati još i ovo jer je jako lijepo, a onda jurim spremiti klince za vritić i sebe za job...

jednom je jedan profesor pročitao poznati redak "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga" i postavio pitanje studentima: "Koja je prva zapovijed?". Svi su redom odgovorili: "Ljubi bližnjega svoga!" ali on je rekao: "Ne. Prva zapovijed je ljubi sebe! Tek iz toga može proisteći ljubav prema bližnjemu." - Naravno, mislio je ne na egoističnu, nego čistu ljubav, brigu za sebe. Bez ljubavi ovaj svijet ne bi opstao. Kada bi bar mi ludi ljudi konačno shvatili kakva i kolika je ljubav Božja prema nama.. BTB!P.S. ono je iz 1 Kor 13... ;) i još posuđeno od enka (sorry)

Nisam jučer stigla niš napisati,jer sam bila ljuta i razočarana posjetom u grad.
DA,išla sam si kupiti haljinu za sestrinu svadbu,ali... Zašto nema normalnih svečanih haljina i normalnih cijena?!
Ne znam, znam samo da sam izmorila muža i Kristinu, koji su me vjerno pratili po dućanima...
Vjerojatno im je dojadilo, a ja ne kupih ništa. Grozna sam!
Imam li ja čudan ukus ili sam samo konzerva?
NJima hvala što su stalno uz mene, a vama hvala što posjećujete ovaj smijšan blog.
Javim se poslije!
Želim svima blagoslovljen, ugodan i sunčan dan!

Budući da je danas ponedjeljak, jedan od onih dana kad se ne zna do kad se radi, bar ne tam gdje ja radim, umorna sam, ali ne dam se...
...ništa mi neće ovi dan pokvarit,
nikakvi crnjaci,
ni ružne stvari...
tnx za posudbu, mislim da su to riječi bruna ferrera:

VLAK ŽIVOTA
Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Bijaše to veoma zabavna knjiga.
Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…

Nažalost, istina je posve drukčija. Kad-tad oni oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva. Međutim, u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne.
To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć. Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.
Međutim,na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo.
I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci ne će vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može 'iskliznuti' te da treba naše razumijevanje i simpatije I mi ćemo možebit 'iskliznuti' s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.
I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.
Bit ću veoma tužan i žalostan kad moradnem sići zauvijek s vlaka.
Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.
Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.
Trudimo se i nastojmo da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.
Svima želim sretno i ugodno putovanje!

Malo potkradam tuđe blogove, al nađe se svašta lijepoga:

Ako mozes sacuvati posebnost kad je svi gube oko tebe,
Ako mozes vjerovati u nesto sto nitko drugi ne vjeruje,
Ako mozes oprastati i moliti za oprostaj,
Ako mozes ostati ravnodusan kad cujes lazi o sebi,
Ako mozes dobivati i gubiti i uvijek se iznova nadati,
Ako mozes se smijati i plakati kad ti je najteze,
Ako mozes gledati kako se u nepovrat gubi najdraze,
Ako su istina i ljubav tvoje vodilje…
Tvoj je svijet i uzivaj!

Inače je danas opet bio lijepi i divan dan, nadam se da su svi to iskoristili...
Mi jesmo, hi,hi,hi...

Poziv na ljubav
„Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,


Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,

Premda vas mač , skriven među perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,

Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto sjeverac opustoši vrt.

Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao sto vas potiče da rastete,
tako će vas i okresati.

Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
Sakupit će vas u naručje svoje.

Omlatit će vas, da bi vas ogolila.
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljet će vas, do bjeline.
Umijesit će vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
gdje ćete se smijati, al' ne puno čuti odijek smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje."


-Gibran-

Zahvaljujem kumima na jučerašnjoj posjeti, na mikrovalnoj i najviše, na smijehu do suza. Uvijek kad se družimo, hvala Bogu, smijemo se k'o napušene budale,a nismo balavci i vjerojatno nas naša djeca čudno gledaju...
Neke ljude je tako lako i jednostavno voljeti... bez njih život nije isti
Prijatelji, i Blažo moja, hvala vam za vas....
I, naravno hvala Zdenki koja mi puni blog (kradem joj mailove...hi,hi,hi)
(kao i ovaj što slijedi, nije novi, ali je zabavan uvijek ispočetka):

Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ondje naučio:
SVE PODIJELI S DRUGIMA
IGRAJ POŠTENO.
NE TUCI LJUDE.
SVAKU STVAR VRATI GDJE SI JE NAŠAO.
POČISTI ZA SOBOM.
NE UZIMAJ ŠTO NIJE TVOJE.
KAD NEKOGA POVRIJEDIŠ, ISPRIČAJ SE.
PERI RUKE PRIJE JELA.
PUSTI VODU U ZAHOD.
VOĆE i POVRĆE JE ZDRAVO.
ŽIVI URAVNOTEŽENO: MALO UČI, MALO RAZMIŠLJAJ, CRTAJ, SLIKAJ, PJEVAJ i PLEŠI, IGRAJ SE i RADI – SVAKI DAN OD SVEGA PO MALO.
SVAKOG POSLIJEPODNEVA ODSPAVAJ
KAD IZAĐEŠ U SVIJET, BUDI OPREZAN, DRŽI SE ZA RUKE i NE UDALJAVAJ SE OD SVOG PRIJATELJA.
NE ZABORAVI DA ČUDO POSTOJI: SJETI SE ONE SJEMNKE U PLASTIČNOJ ČAŠICI – KORIJEN JE KRENUO U DUBINU, STAPKA U VISINU, NITKO NE ZNA ZAŠTO i KAKO. TAKO JE i SA NAMA.
Sve što trebamo znati sadržano je negdje u ovom popisu.
I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
ROBERT Fulghum:
"Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću"
evo još malo od moje PRIJATELJICE Zdenke :



NAJBOLJI PEDAGOŠKI
"RECEPTI"

ako te tvoje dijete potraži pogledom
– pogledaj ga !
ako te tvoje dijete dodirne svojim rukama
- zagrli ga!
ako te tvoje dijete dodirne svojim usnama
– poljubi ga!
ako ti tvoje dijete želi nešto reći
– poslušaj ga!
ako se tvoje dijete osjeća bespomoćno
– pomozi mu!
ako se tvoje dijete osjeća usamljeno
– prati ga!
ako se tvoje dijete osjeća žalosno
– utješi ga!
ako se tvoje dijete osjeća obeshrabreno
– osokoli ga!

Smijeh je Božja ruka na ramenu izmučena svijeta.

Činjenica da je smijeh dobar lijek nije nepoznata. Ta spoznaja seže stotine, pa čak i tisuće godina u povijest, u doba kada su dvorske lude imale zadatak zabavljati kraljeve i državne poglavare. Ako je dvorska luda bila dobra u svojem poslu i uspješno nasmijala moćnike, bila je obilno nagrađena, a ako je njegova izvedba bila slaba, postojala je velika mogućnost da izgubi glavu - doslovno izgubi glavu! Međutim, s vremenom su ti dvorski šaljivci spoznali da biti smiješan znači mnogo više od pukog zabavljanja.
Smijeh je jedan od najboljih mentalnih sredstava za jačanje koje čovijek poznaje i da je to druga najsnažnija emocija koju čovijek može izraziti. Prva je, naravno, ljubav.
Ne možeš se smijati i istovremeno biti ljutit, ne možeš se smijati i biti zabrinut, jer stres, zabrinutost i smijeh nisu spojivi. Smijeh je niskokaloričan, ne sadrži kofein, natrij, konzervanse ili aditive... Potpuno je prirodan i jedna veličina odgovara svima. Smijeh te može opiti, a pritom ne postoji opasnost od predoziranja. Smijeh nikada nije izazvao neugodan osijećaj, počinio zločin, započeo rat ili prekinuo vezu. U smijehu se uživa u društvu. Smijeh je besplatan i neoporeziv. Čini se da bi smijeh mogao biti lijek za mnoge životne bolesti, i zato -
smijte se mnogo i živite dugo.

Smijeh je marmelada na životnoj kriški kruha.

On daje okus, čini život manje suhim i lakšim za gutanje.

Najgore je što za drage ljude čovjek ima uvijek najmanje vremena, i onda se još krivo razumiju....
Volim te i sorry kaj sam ponekad takva! I hvala ti što si uz mene!

Jedan stariji čovjek, u bolnici, bio je na umoru. Od smrti ga je dijelilo vjerojatno tek nekoliko sati. Kad je u naletu bolnog grča samo malčice otvorio oči uspio je vidjeti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspio prepoznati.


Zatvorivši oči upitao ih je:
- Prijatelji, tko ste vi?
Jedna od prilika reče:
- Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije. Mi smo sve ono što si mogao uraditi za života ali si to propustio učiniti.
- Žao mi je zbog toga - reče starac - ali ipak cijenim što ste se unatoč mojoj malomarnosti i lošem odnosu prema vama došli oprostiti od mene na kraju mog života.
Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila:
- Ne, mi se nismo došli oprostiti od tebe - došli smo umrijeti s tobom…


Ako nemate san koji motivira sve što radite, osmislite ga što prije!
..i najvažnije od svega realizirajte ga….

…svaku priliku moramo učiniti vrijednom jer nikad ne možemo reći da će naići bolja. Prošlost i budućnost nisu s nama…treba uzeti vesla u ruke, zasukati rukave i krenuti…za svaki naš napredak idealni vrijeme i uvjeti su SADA….sve ostalo su samo izgovori.

Ovo podrazumjeva da i današnji dan provodimo u duhu blagdana, predvođen jutarnjom misom, dobrotom i druželjubivošću. Ali najviše volim kaj ne moram niš raditi, jer ručka ima od jučer, kolača isto... djece isto; znači operem suđe, pospremim stol i sjednem van s Glasom Koncila u ruci, jer jučer ga nisam stigla ni taknuti. A onda kad se Martin zbudi, svi u prirodu, na Breg!!!!!!!!!!!!!!!
Dođite i vi, jer tam je mrak (mislim ima sunca i više nego ovdje, ali zrak je drukčiji, više se smijemo i bolje jedemo....)! Pusa mom mužu (znam da buš ovo škical, ak ne prije, bar kad dojdeš doma)
Pozzz svima koje znam

Dragi naši i vaši!

Želimo svima sretan Uskrs! Nadam se da ste proveli ugodan dan, kao i mi!
Bilo je prekrasno obiteljsko druženje, naravno nakon jutarnje mise, blagoslovljenog doručka, puno slatkiša u košaricama, igre i veselja.
Voljela bih da je češće tako, a nadam se da će i biti, jer dolazi lijepo vrijeme pa ćemo moći biti puno vani.
Inače, nemamo baš previše vremena jedni za druge, ponekad ni sami za sebe, a kamoli još za djecu, roditelje, prijatelje...
Danas smo sve to ujedinili i iskoristili onak pošteno!

Voljela bih kad bi nam se i neki naši dragi ljudi i prijatelji javljali na ovaj naš blogić, jer nam to puno znači!!!!

Noćas sam sanjala divan san, pred jutro negdje. Bili smo na Mariji Bistrici, puno, puno mojih prijatelja i ja. Ja ih pozdravim i pozovem da pozdravimo vlč. Zlatka Sudca, uto se pojavi on i sa smješkom mi mahne. Rasplakala sam se u snu, dirnulo me jako, a onda još više suza jer, u tom istom snu, nisam mogla upaliti svoju svijeću.
Naravno da sam ujutro uzbuđeno zapalila svijeću iz istog svetišta Majke Božje Bistričke i ponovno se rasplakala.
Par trenutaka kasnije saznala sam da je vlč. Sudac u bolnici. NIsam to znala, ali znam da je Bog uz njega, a oboje i uz mene.

Rodiš se i nemaš pojma ni o čemu, ni o sebi samom, jer ni ne znaš da postojiš već puno prije , nego tvoj glas zavrišti u nekoj rađaonici.
I onda slijedi... muka, ili radost, ili sve to zajedno...?!
Ovisi s koje strane gledaš, čaša je ipak polupuna, a ne poluprazna!
Život je lijep, trenuci još lijepši, a sve nam je to dao dragi Bog!
To prečesto zaboravljamo, i često krenemo stazom bez putokaza, ali ne zaboravite ; svi putevi vode u Rim! (svi nas putevi vode Bogu, ako slušamo svoje srce)!
Ovaj tjedan se borim s ovim blogovima, malo ovdje malo ondje, volim komunicirati s ljudima (čekam dragu punoglafku da mi se javi čim prije)! Borim se, možda najviše, sama sa sobom, i zato je današnji naslov takav kakav je - teško je, ali svatko može uspjeti! Ništa nije nemoguće, i sve je moguće! Najviše sam zahvalna dragome Bogu na svom Mužu, Djeci i Prijateljima
Sad naravno, imam malo gužvu u stanu, ali javit ću se brzo, brzo, jer toliko toga mora izaći iz mene, ovdje ne negdje drugdje, ha,ha,ha...