Svi ponekad imamo svijetle i tamne trenutke.
I zabrinjava nas kad je ovih drugih previše, ali poslije kiše uvijek dolazi sunce!
Pa će tako i nakon teških dana doći ljepši i bolji, puni ljubavi, sunca i topline...
I teško je izdržati muke, križeve, svakodnevne poteškoće, ovisnosti male ili velike.
Teško je, ali se može.
Za to je potrebno puuuno samopouzdanja, samokontrole i, možda najviše, ljubavi
i podrške onih koji nas okružuju.
Kako god se svakome od nas čini da je naš problem i naša briga prevelika i najveća,
uvijek ima i gorih stvari. Treba se toga uvijek sjetiti i ići dalje,jer ma koliko, bili izgubljeni,
jadni i mislili da niš ne vrijedimo, uvijek ima i onih koji nas vole, koji nas trebaju i kojima
naš osmijeh možda, donosi radost.(opet mi sve ovo zvuči k'o nek icrnjak, ali bit će bolje)
Zapravo se treba u životu veseliti malim stvarima, buđenju, osmijehu i smijehu djece, letu leptira, cvrkutut ptica, izlasku i zalasku sunca, radovati se svemu u čemu je dobro, u čemu je Bog!
Sunčani pozdrav iz .... mora!?
Post je objavljen 22.04.2007. u 14:06 sati.