U bojama transparentnosti

Prošlo je godinu dana od dopunskih izbora na FER-u. Nakon godinu dana studentskog predstavljanja mogu reći: imala sam puno planova, nade i volje nešto realizirati. Danas se pitam što mi je tada bilo.

Nakon godinu dana situacija u zagrebačkom Studentskom zboru i dalje mi diže kosu na glavi. Tijekom ove godine (kao uostalom tijekom posljednjih deset) puno se lagalo, dosta se kralo, bilo je zbog toga prosvjeda, medijskih istupa - i nije baš puno vrijedilo. U veljači ostaci ostataka odgovornih studentskih predstavnika istupili su iz vrhovnog tijela i osnovali vlastito, usmjerivši snage u nešto bolje, tražeći nove načine kako "promijeniti svijet". Ovi koji su ostali uglavnom su u miru potrošili studentske pare na veselice i sportska zbivanja (Tehnologijade, Madžarijade i druge ijade), neki pak na vrlo "edukativna" putovanja, npr. u egzotični Brazil. Što se trenutno tamo "radi", tko bi znao. Vjerojatno, po običaju, ništa korisno.

Kao uostalom i na FER-u. Studentski predstavnici nisu niti jednu sjednicu održali već 9 mjeseci, u godinu dana nismo imali nikakvih zajedničkih projekata niti realizacija istih, a za ono malo što se ipak poduzelo uglavnom je zaslužan "a few man band". Možda bi se stvar drugačije odvijala da se Precjednik udostojio sazvati konstituirajuću sjednicu na kojoj bismo izabrali nekog sposobnijeg da nas 42 predstavnika koordinira, ali eto, on se uspješno već godinu dana odupire sazivanju takve sjednice. Toliko otprilike čekamo i financijski izvještaj podružnice jer kasici-prasici SZFER-a može pristupiti isključivo Precjednik koji, koliko smo skužili, taj novac investira u sportske sprave, naravno, sve bez našeg znanja/blagoslova.

Dragi studenti, ne trebaju vam nikakvi predstavnici, niti ovakvi pa niti mi koji za sebe volimo reći da smo bolji od toga. Zašto? Jer najbolje stvari studenti mogu napraviti sami ako im "viša sila" (ministar, rektor, dekan) ne stane na put. Tako je uspješan prosvjed i peticija za spuštanje uvjeta pri upisu u 3. godinu nastojanje "običnih" studenata FER-a. Akcija "Jednaki smo" protiv privilegija/diskriminacije pri upisu pokrenuta od strane "običnih" smrtnika s FFZG-a, ishode još čekamo. Sigurno ima još takvih dobrih primjera.

Prigovore vezane uz termin ili trajanje ponekog kolokvija ili usmenog ispita, ispunjavanje ankete za ocjenjivanje profesora od strane starijih studenata pa i uvođenje predstavljanja mentora na računarstvu, sve su to stvari koje ste mogli postići i bez mene. Pregovore po dekanatu isto može voditi svatko tko poželi. A na sjednici Fakultetskog vijeća glas studentskih predstavnika gotovo nikada nema presudnu ulogu jer nas nema niti 10%, čak ni kad svi dođemo. Na kraju krajeva, uvedena je Bolonja, ali ne sasvim kad se radi o onom da je student zapravo partner.

Prije mjesec dana sam se poveselila: još malo pa će novi izbori, neka će druga idealistička mazohistička budala možda zauzeti moje mjesto. U međuvremenu sam saznala da će izbori vjerojatno tek u veljači. Naime, navodno se čeka usvajanje novog zakona o Studentskom zboru koji bi nas, nakon 10 godina negativnih iskustava, trebao zaštititi od oportunističkih, lažljivih lopova koji sebe nazivaju studentskim predstavnicima, a zapravo samo traže zadovoljenje vlastitih interesa gradeći temelje za svoje buduće političke karijere. Gledat ćemo ih, vjerujte mi, za par godina u Saboru i Vladi.

Nakon godinu dana moj je životopis jedan redak duži, pasivni mi je rječnik obogaćen čitavom paletom uvreda i vulgarizama, dano mi je dovoljno često do znanja gdje mi je tobože mjesto, a postalo mi je i jasno da se protiv vjetrenjača teško može, da se na važnim pozicijama najčešće nalaze oni koji to ne zaslužuju te da u globalu vjerojatno tamo ništa bolje ljude niti sami ne zaslužujemo.

Kako god da bilo, moj mandat traje do veljače pa zato, ukoliko unatoč svemu ovome mislite da vam oko nečega mogu pomoći, slobodno mi se javite. Ipak mi je to posao, zar ne?