kad te sve koči i gura nazad
ponedjeljak,08.04.2013. (20:49)
nadaš se da ćeš se provuć kroz tu malu pukotinu i pobjeć prije nego se sudare tjeskoba i pritisak. ali ionako nije važno jer će te ponovno naći. tako se igraš lovice s emocijama i demonima koji te šoraju. znaš da će prestati kad promjeniš okolinu, ali isto tako znaš da si trenutno zaglavljen ovdje i jedino što ti preostaje je da brojiš. možda je to manjak d vitamina, jer ipak nije zima za mene, ali prije će biti da je to zasićenost rutinama koje toliko mrzim. monotonost za mene nije sigurnost već depresija.
mir pronalazim u noćima kad potajice pušim na prozoru. onda kada se moj pavlovljev refleks zataji među vanjskim crnilom.
čak blog ima neki svoj miris.