Bila je to svjetla noc. Mjesec je obasjao krovove zagorskih selaca i gradicha. Kroz njih je jurila tamna prilika na bjelom konju. Bila je to smrt. Smrt je bila djevojka neodredjene starosti i zastrasujuce pojave, no u njoj je bila neka cudna doza morbidne privlacnosti. Trenutno je jurila prema mirnom gradicu zvanom Stubica. Tamo je zivio starac cije vrijeme je nocas napokon doslo. Sjecivo njene kose, bljestalo je pod snaznom nocnom mjesecinom.

U jednom selu, smrt je zaustavila seljaka koji se vracao s ponocnog lova na krtice i obratila mu se zlokobnim knjizevnim govorom sa blagom dozom zagrebackog naglaska:
-Trazim stubicu, u kojem je smjeru?
-Stubica? Joooj, to vam je, znate, krenete onom cestom i samo ravno 2 kilometra u smjeru donjeg Krizevlja. Kad dodjete do benzinske stanice, produzite ravno jos 2 kilometra i kad dodjete do Bartovine, pitajte dalje za put
-Znaci, samo ravno do bartovine?
-Da, da, samo ravno

Nevjerojatnim brzinama, jurila je smrt obasjana snaznom mjesecinom. Jurila je dugo i daleko. Cesta je vijugala pod najcudnijim kutevima, no benzinske stanice nije bilo, a nije bilo ni donjeg Krizevlja. Napokon je stala i susrela mladica cija je smjena u lokalnoj birtiji taman zavrsila. Pitala ga je gdje je Stubica, a on je umornim, no mudrim glasom odgovorio:
-Samo ravno jos 2 kilometra do Bartovine. Tamo skrenete lijevo i produzite ravno jos 2 kilometra do stubice

Sjecivo je bljestalo i skoro pa ostavljalo svjetlosni trag od nevjerojatne brzine konja koji je neumorno jurio. Odjednom, smrt je naisla na racvanje dviju cesta. Koji smjer je vodio u pravom smjeru, a koji u sigurnu propast? Smrt je odlucila ne riskirati i vratila se nekoliko metara do pijanog gospodina koji se taman izvlacio iz lokalnog jarka. Pitala ga je jos uvjek zacudjujuce mirnim glasom:
-U kojem smjeru je stubica?
-Prema tamo, samo ravno
-Tamo je racvanje dviju cesta. U kojem smjeru skrenem, ljevo ili desno?
-Da

Rekavsi to, gospodin je zaspao, a smrt je u svoj notes zapisala njegovo ime iz samo njoj poznatih razloga. Metodama zdravog razuma i nasumicnog odabira, odabrala je smjer prema ljevo i pozurila natprirodnom brzinom u nepoznatom smjeru. Nakon neodredjenog vremena, ugledala je benzinsku stanicu. Stala je tamo, namjestila konju vrecu sa sjenom i usla u stanicu. Umorni prodavach je podigao pogled sa novina koje je trenutno citao i pripremio se usluziti novopridoslu musteriju. Smrt je samo nemocno rekla:
-Da li ovim putem dodjem do stubice?
-Jooj, nemojte ici ovim putem, bu vam brze i lakse ako skrenete drugu cestu ljevo i samo jurite ravno kroz Brazenovac i Prizozdinu, nakon cega vam treba jos samo dva kilometra do stubice

Receno ucinjeno, smrt je projurila predlozenim putem i jurima jos kilometrima i kilometrima dok nije naisla na rotor. Rotor nije imao ni smjerokaza ni ikakvih drugih oznaka. Izludjena i nemocna, napravila je nekoliko krugova po rotoru i pozurila u nasumicnom smjeru

Covjek po kojeg je isla, jos danas je ziv i zdrav. Neki pricaju da je smrt pala u neku od rupa bez dna jer je prebrzo jurila preko radova na cesti, dok se drugi zaklinju da se dan danas po noci moze vidjeti mracna prilika sa velikom kosom, kako jase na konju i raspituje se za put prema Stubici