U nedostatku ideje za danas, evo malo radova iz mladjih dana. Upozorenje: OVA PRICA JE SMISLJENA ZA DJECU, nemojte ocekivat bogznakaj


Sanjao sam cudan san. Sanjao sam da se rodio mali zmaj. Bio je toliko malen da mi je stao na dlan i simpaticno me gledao svojim zlocestim namrstenim okicama. Bio je i vrlo jak. Bio je toliko jak da je pri rodjenju izasao iz ljuske jajeta za koju su ljudi mislili da je pileca, al je bila tolko tvrda da ju nisu mogli razbiti kako bi ispekli jaje na oko, kajganu, omlet, biskvit za kolace, palacinke, sve je to mali zmaj volio jesti. Jeo je puno jer je puno trosio, sto na svoju nevjerojatnu snagu, a sto na snop vatre koji je mogao ispuhati iz nosa.

Zmaj je radio za dvije strane, nebo i zemlju. Nebo bi ga slalo u avanture kroz koje bi pomagao svjetu da postane bolje mjesto, dok bi mu zemlja ukazivala na oklope, carobne napitke i druge stvari koje bi mu olaksale nebeske zadatke.

Imao je zmaj i svoju zmajolinu koja je zivjela u visokom tornju. U pocetku joj je namrsteno svirao i pjevao serenade sa dalekog joj tla, dok mu jednog dana zemlja nije dala krila kako bi lakse mogao donjeti veliki dijamant sa carobne planine koji je nebu trebao da obogati jedno umiruce selo. Nakon sto je pomogao nebu, brzo je poletio do vrha tornja u kojem je bila mala zmajolina. Dok bi mali zmaj bio sa svojom zmajolinom, vise nebi izgledao onako zlocesto i ljuto nego bi imao svoj zbunjeno-veseli pogled koji bi raznjezio i najljuce veprove.

Jednom ga je nebo poslalo da razbije vrazja vrata u rusevinama starog grada, ali je zmaj bio preslab za tako nesto. Mislio je da to nece moci rjesiti, ali mu je zemlja rekla da postoji jedna stvar koja je dovoljno tvrda da razbije ta vrata. Bila je to ljuska iz koje se je rodio. Brzo se vratio u kuhinju u kojoj se je rodio i navukao je komad ljuske na glavu. Bio je jako simpatican sa tom ljuskom ali i strasno jak. Mogao je probiti bilo koji zid s kojim se je susreo i time je povremeno znao zadiviti svoju zmajolinu.

Sto je vise nebeskih zadataka vrsio, to je bio jaci i mocniji. Jednog dana je doslo vrjeme i zemlja mu je rekla da postoji oklop kojim moze pobjedit svakog neprijatelja na ovom svjetu. Taj crno-zuti oklop, pomalo je podsjecao na biljarsku kuglu sa siljkom na kacigi. Mali zmaj je u tom oklopu bio malo pognut ali je isto tako bio toliko tezak da bi me zabolila ruka i stisnula se uz zemlju kad bi on stao na nju.

Bas se vratio sa svojim novim oklopom do tornja ali je tamo saznao jednu strasnu vjest. Oteli su mu njegovu zmajolinu. Otimac je bio veliki kiklop iz uklete pecine. Mali zmaj je u ocaju pitao nebo, zemlju i sebe sto da ucini. Postavio je triput pitanje ali je dobio samo jedan odgovor... i krenuo prema pecini.

U pecini je doletio do kiklopa i ogromnom brzinom letio kroz njega, ostavljajuci zmajolike rupe od kojih je kiklop postajao sve slabiji dok se nije pocelo ciniti da ce pasti.

U tom trenutku sam se probudio pa nisam siguran sto se dalje dogodilo, no pretpostavljam da su zmaj i zmajolina zivili dugo i sretno. Zasluzio je to mali zmaj, nakon tolko vremena sto je radio za druge, bilo bi mu i vrijeme da malo s tim prekine i pocne zivjeti za sebe :)