četvrtak, 30.06.2005.
Nenaslovljeno pjesnishtvo....
|
Zashto zhivjeti i pretvarati se |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Richi pisama....
- Jednom Kad Noch - Opcha Opasnost...
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti zao, bit će ti zao
Što nisi tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U stranicu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Gdje je jedno voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.....
Sutra je kasno - Opća Opasnost
Noch umire
odlaze sjene ponočne,tišina medju nama gradi zidove
rekli smo sve brojimo zadnje dodire na nebu zlatne kocije
i nasa zvijezda nestaje
na usni tvojoj rijec koju neces sapnuti
u oku mome pogled kojeg necu poslati
na dlanu spava dodir a to ti necu priznati
a znam,znam da bi trebalo
jer sutra je kasno
sutra je kasno za sve
a presli smo mora i divlje planine
sjeti se draga sjeti se
ptice u bjegu za nas su pjevale
sve nestaje pred nama sljepe ulice
ceste nas duge cekaju i kise teske umorne
a htjeli smo sve htjeli smo ono najbolje
u nama ljubav zaspala nasa nas zvijezda izdala
na dlanu spava dodir a to ti necu priznati
a znam znam da bi trebalo....
Ti mi neces reci zbogom - Opća Opasnost
Kada mi srce slomis
Kada me samog ostavis
i kad me zaboli zadnji stiglju
pjesme koju ostavljas meni
pasce ruzin cvjet na vodu hladnu ledenu
i pasce suze na dlanove moje
ali to te nece patiti
Kada mi jutro svane
bez nade i bez ljubavi
i kad mi hladni vjetrovi
slede tvoje ime na usnama
pasce svjezda moja
u bezdan tamnih duboki
i stace vrjeme u ocima mojim
ko blagaza i zadnji put
a ti ti mi neces mahnuti
kad me zagrle tisine
i kad mi dusa poleti
slomljenih krila u visine
zalud ce zvona zvonit
uzald budi njega
jer ti se neces okrenuti
ti mi neces reci zbogom
jer nikad neces saznati
da sam otiso za tobom
da sam otiso za tobom
Kada mi jutro svane
bez nade i bez ljubavi
i kad mi hladni vjetrovi
slede tvoje ime na usnama
past ce zvjezda moja
u bezdan tamnih duboki
i stace vrjeme u ocima mojim
ko blata stoji zadnji put
a ti ti mi neces mahnuti
kad me zagrle tisine
i kad mi dusa poleti
slomljni krila u visine
zalud ce zvona zvonit
uzald budi njega
jer ti neces se okrenuti
ti mi neces reci zbogom
jer nikad neces saznati
da sam otiso za tobom
da sam otiso za tobom
Krivo je more - Divlje Jagode
Ti, ti si ga upoznala jedne ljetne večeri
On, on te poljubio dok more se pjenilo
I ti si se zaljubila mada nisi htjela to
Krivo je more ...
Znaj, ljeto je varljivo
A srce ti zavodljivo
Kući kad si došla ti
Znala si da si u zabludi
A to veče uz mora šum
Od sreće sva si blistala
Krivo je more ...
Znaj ....
Da li si ikada mene voljela - Divlje Jagode
Kada dodje s brijegova miris hladnih snjegova
meni naumpadnes ti, pa se pitam
sta nam bi, eh sta nam bi od ljubavi
Da li ti se ikada suza za mnom omakla
ne pozvanog u svom snu nadjes li me koji put.
I da li si ikada mene voljela
dal si ikada mene voljela,
dal si ikada mene voljela,
dal si ikada mene voljela.
Mozda nas je zavela igra bijelih pahulja,
kunem prste sudbine jer sve osta pitanje.
Bacila je sve niz rijeku - Indexi
stajala je usred baste ko najljepsi cvijet
kao da je dio maste i muzike te
slusala je pjesmu moju posljednju sto pjevam njoj
sad joj kazem zbogom draga a bila je zivot moj
prosla je kroz moje snove i bila je tren
cjelim tjelom bila moja, ja bio sam njen
nosila je nasu ljubav nase srece prvi cvijet
bacila je sve niz rijeku
i posla u drugi svijet
ali nocas ako slusa nek cuje bol
u pjesmi koju pjevam njoj samo njoj
zauvijek neka nosi na srcu znak
zivot je jedan ona bacila
nek cuje bol u pjesmi koju pjevam njoj samo njoj
zauvijek neka nosi na srcu znak
zivot je jedan ona bacila
Ima neka tajna veza - Bijelo Dugme
Ima neka tajna veza,
za sve ljude zakon krut.
Njome covjek sebe veze,
kada bira sebi put.
Sidro koje ladju cuva,
da ne bude buri plijen.
Tone skupa sa tom ladom,
jer je ono dio nje.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas.
Priznaj mi - Bigg Blue
Sve je tu ko nekada
Nocas vrijeme je stalo za nas
Pricaj mi makar laz je sve
Znas da vjerujem kada tako gledas me
Priznaj mi da li i sad sanjas ti
Snove sto smo skupa sanjali
Znam da kasno je
Znam da trazim previse
Nakon svega sto smo prosli mi
Priznaj mi
Sve je tu, samo ti i ja
Dodir tijela tvog, okus pobjeda
Tvoje usne nude proslost nakon lutanja
Tvoje oci bude nemir koji dobro znam
Miholjsko leto - Djordje Balašević
Do pola jedan je bila na času klavira...
Onda korakom merila grad...
I usput gledala izloge...
Pardon... Svoj odraz u njima...
U kosi još, poput venca, ona molska kadenca...
Mala vračka da upravo tad...
Uz "caffe Kibic" polagano nadođe On...
Kao plima...
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Bogu je kanuo čaj... Svud je prsnuo sjaj...
Jedan platan će ostati zlatan...
Ona kroz smeh čvrsto svoju kajdanku stišće...
Ne drhti On... To je samo to uvelo lišće...
Blaženo Miholjsko Leto...
Jedno i sveto za njih...
A On je nosio naglas svojih Skoro Osamnaest...
Sve češće mu govore "Vi"...
Begeš u grudima udara...
Bije u bronzane žice...
U džepu sretni staklenac... Ko ono novčić i zdenac...
Mala vračka da nestanu svi...
A Ona bane ko lupež... I prospe mu kosu u lice...
Kao osrednji klošar, malo prosed... I prostar...
Na uglu sam zastao sam...
Ne tako dobar oktobar...
I misli sve... U "ruskom štimu"...
A onda shvatih, na prepad... Da te volim, ko nekad...
Vreme samo raspiruje plam?
U meni "miholjsko leto"... To prkosno sunce pred zimu...
Nedostaje mi nasa ljubav - Djordje Balašević
Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna...
Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...
Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...
Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...
Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin...
I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin...
Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...
Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...
Provincijalka - Djordje Balasevic
Rekli su mi da je dosla
Iz provincije
Strpavsi u kofer snove
I ambicije
Drug je studirao sa njom
Pa smo se najzad sreli ona i ja -
Shvatih: Boze, ovo je sazvezdje
Za nju provincija
Srce stade kao dete
Da se otima
Trazili smo se
Po prethodnim zivotima
Ostavih iza sebe svet zablude
Promasaje koji tise
Prosto, lako,
K'o neko beznacajno pristaniste
O, da mi je da se
jos samo jednom zaljubim
Opet bih uzeo kostim
vecnog decaka
I opet bih smislio
kako da prodangubim
Dok ona ne sleti
niz hodnik studenjaka
Gorda, naspram podsmeha
I spletki poslednjih
Usamljeni galeb
Iznad mora osrednjih
Reci bi sve pokvarile
Samo sve cutke
Pokraj mene stisla
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla
O, da mi je da se
jos samo jednom zaljubim
Opet bih gledao
niz kej kao niz prugu
I opet bih znao
da se u oblak zadubim
I cekao bih samo nju,
ni jednu drugu
Napisi mi pesmu, mazila se je
Nisam znao da li cu umeti
Reci jesu moje igracke,
cakle mi se u glavi
Kao oni sareni staklici kaleidoskopa
I - svaki put mi druga slika
u ocima kad zazmurim
Ali…postoje u nama neke
neprevodive dubine
Postoje u nama neke stvari
neprevodive u reci
Ne znam....
Napisi mi pesmu, molila je
I nisam znao da li cu umeti
Voleo sam ju tako lako
A tako sam tesko to znao da pokazem
A, onda odjednom raspored
madeza na njenim ledjima
Kao tajna mapa pokazao mi je
U koju zvezdu treba da se
zagledam, i - tako
Eto ti pesma, ludo jedna...
