| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN: vicwolfy@hotmail.com[/B]
mail: vicwolf9186968@yahoo.com[/B]
icq: 336-217-215
Toliko vas je bilo od 25.10.2006. od 19:10...
LJUDOVI KOJE POZNAM....
*!Red Dawn!*
... your hand in mine ...
Forsaken
Clown
wacky thief
mala živčana
Nina the God
Ivy Omega
Kety
† disturbed angel †
Black Enemy
...I KOJE NE POZNAM, A RADO BI!!
death
Andunel (Zvijezda zapada)
Jimmy Tribal
rocking ramona
...kiwi girl...
mrs. Morrison
>>>heretik
lordbyron666
euronymous
Erotomania
Štekyca
princess nairi
~~~~~
† Midwinter Tears †
širo
white witch
†Lady Drusilla†
LOTOS
~..anGEl Of dArknESs..~
crni anđeo
Slept so long
angels don't kill
freddy
melody
sweet666
.hazY confessions.
.::Nemo::.
Viktoria Faust - U anđeoskom liku zvijeri
Viktoria Faust - Anđeo na mome grobu
Viktoria Faust - Galerija užasa
Viktoria Faust - Vampirski snovi
Viktoria Faust - Skice za umiranje
George R. R. Martin - Igra prijestolja
George R. R. Martin - Sraz kraljeva
George R. R. Martin- Oluja mačeva
George R. R. Martin - Gozba vrana
Triologija tamnog vilenjaka
Marija Jurić Zagorka - Grička vještica (svih 7)
Gleen Duncan - Ja, Lucifer
Tolkien - Gospodar prstenova (sve 3)
Johannes Mario Simmel - Klaunovi doniješe suze
Harold Robbins - Samotnica 1 i 2
Harold Robbins - Ne zaljubljuj se u neznanca 1 i 2
Tolstoj - Ana Karenjina
Prijestolje od zmajokosti (zaboravila sam kak se zove pisac)
Alan Ford (strip)
Van Hellsing (strip)
...
POSLJEDNJA ŽELJA
-Hej, to je moja igračka. – počela je opet Tena.
-Nije, moja je. Meni su je kupili.
-Ne! Moja je! – derala se Tena i napala sestru.
Hrvale su se na podu i srušile svjetiljku sa malog stolića. U taj tren uđe njihova mama.
-Što je ovo? Opet se svađate? – vikala je razdvajajući ih.
-Uzela je moju igračku. – govorila je Tena dok je još uvijek grabila rukama prema Eni.
-mama, ali to je moja igračka. Vi ste mi je kupili za rođendan. Pogledaj. – uzela je igračku i pokazala je mami. Mama ju je prepoznala.
-Naravno da znam tu igračku. Istina, mi smo ti je kupili i tvoja je. A zašto ti Tena misliš da je ta igračka tvoja? – upitala ju je kada se smirila.
-Zato što je sve njeno moje.
+ + +
-Ne znam više što ću s njima. – jadala se Sonja svom mužu. – Stalno se svađaju. To je normalno. Ali one se mrze. To nije normalno. Jedna drugoj bi oči iskopale da mogu. Zašto je to tako?
-One su blizanke. Možda zato imaju drugačiji odnos od ostale djece. Ali sumnjam da se baš tako jako mrze. Ipak su sestre. – mirno je odgovarao Nikola.
-Mrze se, vjeruj mi. Jako se mrze.
+ + +
-Ne želim se smiriti. Uvijek je bilo tako. Ona ima sve. Čak je i ljepa. A što sam ja? Ha? Pogledaj me. – vuikala je Tena na svog dečka Danijela. Živjeli su zajedno već dvije godine u njegovom stanu i oboje bili apsolventi filozofskog faksa u Zagrebu.
-Rekla sam ti da me pogledaš. – izderavala se na njega.
Digao je svoj umoran pogled na nju. Njemu se činila slatka osim desnog obraza koji joj je bio spaljen još od djetinjstva. Uvijek je vjerovala da je Ena bila kriva za taj požar u njenoj sobi, a ne svijeća koju nije ugasila i koja je zahvatila zastor i cijelu sobu dok je ona spavala.
-I što vidiš?
-Vidim slatku djevojku koja se prevše živcira. – sada je on malo povisio glas.
-Gdje?
On se na to nasmijao.
-Lako se tebi smijati. To govoriš samo sa bi me utješio. – snizila je ton i zamislila se. Sjela je pored njega na kauč. – To ovako više ne može. Nešto se mora promijeniti. Ili ona ili ja... – govorila je kao da bunca.. Tiho i zamišljeno.
Danijel je pogleda i nije znao što da misli.
-Dobro ljubavi, jesi li ti normalna? – pitao ju je ne skidajući pogleda s nje, nebi li vidio kakvu promjenu na njezinu licu.
-Ništa. Normalna sam. Ali poduviejk je tako. Ona je miljenica, ja sam ološ. Ona dobiva sve, ja ništa.
U tom času zazvoni telefon. Tena se digne i javi.
-Da?.. Ja sam, mama... Dobro sam, zašto pitaš?... Zašto jecaš?... Mama... Što s tatom?... Mama... – ispustila je slušalicu i ostala ukopana.
+ + +
-Moje saučešće, Tena. Bio je dobar čovjek. – ljudi su dolazili, a Teni su se svi gadili. Znala je da ga nisu voljeli. Što su onda uopće došli? Nije ih mogla slušati. Otišla je u kuću u kojoj su spavali već dva dana i u kojoj spavaju još večeras, a sutra se svatko vraća svojoj kući nakon pogreba. Djelila je sobu i krevet sa Enom, što joj je bio najveći problem, ali tješila se da već sutra ide doma nakon sprovoda.
Cijelo ovo vrijeme koje je provodila sa svojom preostalom obitelji i rođacima u toj kući, nitko nije obraćao pažnju na nju. Kao da je i nema. Dok Ena nije imala mira. Svi su je tješili, razgovarali s njom...
Da li je netko pomislio kako se Tena osjeća? Kako je njoj?
To više ne može ovako, stalno si je govorila i smišljala kako da popravi svoju situaciju u obitelji i opčenito kako da se makne iz sestrine sjene. Zaspala je razmišljajući na svom krevetu, pored sestre koju mrzi.
Probudila se oko 3 u noći. Nije mogla spavati. Htjela se dići da ode popiti vode, ali kada je zakoračila par koraka od kreveta začula je tihi glas sestre. Dozivala ju je. Okrenula se i shvatila da je sestra gleda i da je budna.
-Gdje ideš? – upitala je Ena.
-idem popiti vode. Zašto ne spavaš? – začuđeno ju je upitala Tena.
-Glavobolja me probudila.
-Hoćeš da ti donesem tabletu već kad idem sebi po vode?
-Baš si srce. Hvala ti. – iskreno joj je zahvalila sestra.
Tena je doslovce trčala po stepenicama do prizemlja, samo da se požuri da Ena ne zaspi za to vrijeme. Njezina glavobolja donijela joj je ideju. Brzo je našla tablete za spavanje. Kutijica je bila puna. Rasula je pola kutijice i te tablete zdrobila i stavila ih u čašu vode da se rastope. Uzela je još jednu cijelu tabletu i odniela je sestri skupa s vodom.
-Izvoli. Ovo će ti pomoći. – rekla je sa smješkom. Ena je popila pruženu čašui popila je tabletu. Čim je legla, zaspala je. Tena joj je opipala bilo koje je bilo veoma slabo.
-K vragu. Još nije mrtva. Mogla bih je sada zadaviti ili ugušiti jastukom. Ne... ne zaslužuje tako laganu smrt. Mora patiti. Kao i ja cijelog svog života u sjeni lijepše, pametnije i u svemu bolje sestre.
Sjedila je tako nekoliko minuta do joj ideja nije sinula. Prebacila je sestru preko ramena i iznijela je izvan kuće i posjela u auto. Odvezla se do groblja gdje je već lijes u kojem je ležao Nikola, njihov tata, bio pripremljen za današnji popodnevni sprovod. Još nije bio zatvoren, jer je jučer još obitelj mogla pogledati svog pokojnika zadnji put.
Izvukla je tijelo mrtvog oca, a umjesto njega je polegla Enu u lijes. Očevo tijelo je sakrila u grmlje pored groblja.
-Oprosti mi tata, ali moram dobiti svoju osvetu. Još nije umrla, ali kada se probudi dva metra ispod zemlje, bez zraka u hladnom grobu... To će mi biti dovoljno. – rekla je tiho i poljubila ga u čelo.
Zatvorila je lijes i vratila se u kuću i mirno i zadovoljno zaspala.
Drugo jutro se je probudili prije nego se trebalo krenuti na sprovod. Kada su došli tamo, neopazice se iskrala do lijesaa i provjerila da li je zatvoren. Nije ga mogla dići. Na licu joj se pojavi zadovoljan osmijeh.
-A gdje je Ena? – pitala ju je mama prišavši k njoj.
-Nije mogla biti ovdje. Previše je shrvana. – rekla je Tena vrlo mirno i hladno
Sprovod je počeo. Svećenik je vodio sprovod i cielu molitvu. Svi su plakali i pokušavali držati tempo sa svećenikom u molitvi. Jedino je Teni zalutali smiješak titrao oko usana.
-...Amen! Nikolina poslijednja želja koju je priznao na poslijednjoj ispovijesti je bila da bude kremiran. Pa ispunimo njegovu zadnju želju.
Svi su zinuli. Nitko nije znao što bi mislio, kako reagirao. Nitko nije znao za tu njegovu želju. Čak je i Tena bila začuđena.
Lijes se počeo spuštati kada su se začuli zvukovi iz lijesa.
-Upomoć!.. Upomoć! – vikao je ženski glas. Svi su se uspaničili. Svećenik je vikao da se zaustavi lijes, ali su ljudi presporo reagirali i kada su ga zaustavili, lijes je već bio u plamenu.
U isto vrijeme izvana se začuo vrisak. Svi izađu van i vide ženu koja se onesvjestila vidjevši Nikolino mrtvo tijelo kako viri ispod grmlja.
Jedino je Tena ostala unutra i gledala dolje na spaljeni lijes.
-Izgorjela je. Sada je moja osveta potpuna. – rekla je tiho, poklonila se, prekrižila i izašla sa smješkom.
