Wanna be stronger...

četvrtak, 18.05.2006.

Krv, udarci i smeće u žilama

Ovaj grad fakat više nije normalan. Fuj. Više uopće ne želim tu živjet. Ne mogu vjerovat kakve se stvari tu događaju usred bijelog dana. Ti odvratni kriminalci više čak ni ne čekaju noć za svoja odvratna djela...

Da ispričam što se dogodilo... Moja najbolja frendica Vlasta i ja se vraćamo iz škole, i prolazimo kroz neku uličicu koja je uvijek mračna, i po danu i po noći... I tako, mi hodamo i brbljamo, kad neki tip stane pred nas i počne nam nešto pričat. Mi smo ga ignorirale i pokušale proći, al nismo mogle jer nam nije dao. Vlasta ga je lijepo zamolila da se makne, a on je i dalje tam stajao i počeo me hvatat oko struka. Uglavnom, tam me je gurnuo na zid i onda je Vlasta počela vrištat... Tko zna kaj bi napravio da se ja nisam snašla i maznula ga šakom preko lica... Nažalost, on je imao dovoljno vremena, pa je i on mene opalio po oku, uglavnom, pukla mi je arkada (haha, sad se osjećam ko prava boksačica, iako boli ko vrag), a onda je pobjegao, jer je Vlasta s mobitela nazvala policiju.
Jebote, u ovom gradu fakat više nikad nisi siguran... Pedofili i luđaci na svakom koraku... Policija je došla, morale smo opisat tog ljigavca, i onda su mi došli starci i vodili me u bolnicu zbog oka, pa su oni to tam pokrpali, i sad je sve ok. Bilo je dosta krvi... Fuj. A što se tiče onog tipa, mislim da sam mu slomila nos. I baš mi je drago. Najčudnije mi je to što se to sve dogodilo prije sat i pol!!!! Usred Zagreba!!!!!!!! To je skroz nevjerojatno!
To će sve vjerojatno biti sutra u novinama, ako bude skenirat ću članak, pa ću ga staviti na blog...

Ljudi, pazite se! Tu se fakat svašta događa! Za par godina, Zagreb će biti kao New York, tj. bit će zločina na svakom koraku!!!
Šmrc, sad imamo traume... Ma šalim se, nemamo... Možda Vlasta ima... Ona još uvijek plače zbog toga... I ja sam plakala... Ali samo malo...
Ovo sve što se dogodilo je još jedan razlog da se više potrudim da postanem policajka... Ta sranja treba zaustaviti, a ja ću biti sretna ako ću moći bar malo pomoći.

E,da. Dogodilo se još nešto puno gore od toga... Otkrila sam da mi se jedan od najboljih prijatelja drogira. Uzima heroin. Ne znam što da napravim.

Ajde, idem ja, pošto mi je sve dosta mutno na jedno oko (doktor je rekao da je to normalno, ajd dobro...).

- 17:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #