...heaven wasn't made for me...

Danas sam pročitala prekrasnu priču..............Baš mi se sviđa......... Naslov mi je isto simpa......
Čak je i prigodna, jer je vani pola metra snijega, samo još fali krv............

''Mora sam slijediti trag moje krvi u snijegu.........''

Priča je fakat tužna........ uglavnom, neki dvoje koji su btw čiste suprotnosti se zaljube i vjenčaju, i onda oni putuju te ženska dobije buket ruža.......
I ona se ubola na ružu te joj je curila krv........

'' U predgrađima Pariza prst se pretvorio u nepresušan izvor i ona je odista osjetila da joj zbog te rane odlazi duša...............''

Krv joj je stalno curila, te je ona otišla u bolnicu............
Njemu su pak zabranjivali da ide u bolnicu, te je on na sve načine pokušavao doći do nje.......... no nije mogao...........
Njega su pak u isto vrijeme svi tražili......


''...u tih četrdeset sati, bio je najtraženiji čovjek u Francuskoj''

I tako je on za tjedan dana uspio doći u bolnicu, te su mu tu rekli da je ona............umrla......

''Pogreb je održan u nedjelju u dva poslije podne samo dvjesto metara od odurne četvrtu s hotelom u kojem je Billy Sanchez proživljavao agoniju usamljenosti zbog ljubavi prema Neni Daconte.''

a on je za sve to vrijeme bio u nekom jadnom hotelu koji je bio odma do bolnice......kako ironično............ i tu ga nitko nije tražio.......

''Kad je izašao iz bolnice, nije ni zamijetio da s neba pada snijeg bez tragova krvi, čije su nježne i bistre pahuljice izgledale kao golublja perca, i da se na pariškim ulicama osjeća neki slavljenički dah jer je to bilo prvo veliko sniženje u deset godina.''

Meni je priča tako tužna........................ja sam plakala........

............ja bi to........................