Duboko udahnuti, zadržati dah, začepiti nos i skočiti. Nekako ću se već pokrpati kasnije.
Ali, zabavno postane tek kad čovijek počne vrištati. Disati.
Pjevati. Disati.
Plesati.Disati.
--------------------------
uvijek kad se ulovim da nešto radim uz zadržavanje daha, pronađem i ukočenost u tijelu.
Bez disanja nema života.
--------------------------
Imam naslov. Za sliku. Teret identiteta. Samo još nemam sliku.
Beskonačna utrka između potrebe da drugi shvate i prihvate tko sam i činjenice da sam osoba koju boli briga što drugi misle o njoj.
Najviše zabrinjava kada shvatiš koliko RPG-ovi dobro objašnjavaju život.
Ako ignoriraš igru, ne valja. Ako fakat zabriješ na lika, ne valja.
Za optimalno iskustvo igranja potrebno je opustiti se, pustiti mašti na volju i vidjeti kamo će te sve priča odvesti.
Živjeti nekako pola pola. Jer ipak ti je stalo do frendova s kojima igraš, zapravo. Do dobrog gejma. Ne do pobjede.
Pazi što želiš. Ostvariti će se.