Moj strah je moj identitet.
Čudno je to doživljavati prelaze iz euforičnog stanja bez straha u stanje posvemašnje paranoje.
Bez da se išta promjeni. Zapravo. Samo u mojoj glavi.
Ako ostanem bez njega, što ostaje?
Odoh malo u turizam, u neki drugi svijet.
Upravo mi se dogodila jedna jako jeziva stvar. Listajući po svom blogu našla sam bar 4 citata koji su mi najjače izjave u zadnjih godinu dana. Odma mi dođe da si ih stavim za status. Moje vlastite izjave. O ego, gdje ti je kraj?
Al kad mi se stvarno sviđaju ... izgleda da je puno lakše složit se sam sa sobom nego s drugima :)
Tipa, definicija mediokritetstva: "Mediokritetski sjedim i čekam da se baš meni dogodi sve ono što mi život duguje da mi se dogodi, a ako se ne dogodi, biti ću prilično ljuta na nekoga.", ili kritika površnih kritika znanosti: "Ne tvrdim da su njihove tvrdnje nepobitna istina i da nikada ne ćemo saznati ništa novoga, još lijepšega i uzbudljivijega, elegantnijega i suptilnijega. Ali, svaki zaključak do kojeg je netko došao upornim radom, kreativnošću i razumom onima koji misle da nisu u stanju uvidjeti njegovu ljepotu postaje - bijednim pokušajem ljudskog razuma da spozna - bilošto. "Znanost" danas je svašta, od ispitivanja utjecaja broja konzumiranih brusnica na brzinu opadanja dlaka iz nosa, do istraživanja o prirodi gena, ali mnogi joj uskraćuju pravo na bilo što drugo osim "prolaznih pretpostavki". Dok su oni, naravno, donositelji jedine prave i apsolutne istine, istine koja im je slučajno pala na pamet dok su jednog jutra jeli brusnice. Znanstvenici niti ne slute da je to prava svrha brusnica u ovome svijetu.".
Moram priznati da sam zadovoljna. Napisala sam štošta. Kao i svatko. Al sve u svemu, kao izgleda i sa skoro svim drugim stvarima u životu, mislim da je u redu bilo. Da nije fail. Ima smisla. Male iskrice iskrenosti, mog svijeta, pobjegle su van.
Plus osvrt na prvu izjavu, o mediokritetsvtu. Interesantno je to stvarno, da kad čovjek prestane misliti da mu život išta duguje, od njega dobije više nego što je ikad mislio da bi mogao zaslužiti. Jednostavno se dogodi. Ne jednim skokom vjere.
Nego kroz milijun skokića svakog dana. Kroz milijun odgovora na pitanje, zašto živim?
"Koliko li je sve samo neobično, slučajnost koja je dobila priliku čuditi se sama sebi." :)
Drago mi je da sam stavljala filmiće koje volim. Pola njih bih izgubila. Ovako imam "The best of" kompilaciju.