Ovaj tjedan se umirio. Uravnotežio. Zaželjela sam se pripovijedanja. Polaganog, suptilnog i promišljenog. I ostala bez riječi.
Stvari nekako napreduju svojim tokom. Događaji, bolje rečeno.
I uznemirujući događaji se pojavljuju, tek danas, tek uvečer. Oni događaji u kojima je svaka sekunda tišine od važnosti i značenja. Oni događaji koji dođu taman kad si na rubu živaca ionako. Ako ću se živcirati oko takvih stvari vrlo brzo ću izgubiti kosu. Lako je ostati hladan kad ti je svejedno. I ide ti se i ne ide ti se. Al kad mi nije. I kad mi nije svejedno hoćemo li stići napisati dokumentaciju na vrijeme, i nije mi svejedno što će asistent reći. Nije mi svejedno rastužujem li ljude ili ih veselim, i nije mi svejedno jesam li važna ili nevažna. Bilo bi bolje da mi je. Ali nije.