Ajme, prekrasno, preeeekrasnoooo! Oduševljena sam i dirnuta, dječica su slatka, a vi tete sve redom super! Hvala, teta Sandra, što i mi smijemo virnuti u vašu bogatu svakodnevicu. Puno mi to znači, a vjerujem i ostalim roditeljima, zato samo nastavite izvještavati nas, hoćemo još! (katarina 03.12.2007. 08:51)
Predivni su .Preslatki svi odreda.Bravo,ovo mi je baš uljepšalo dan.Drage tete Loptice ,teta Canja,teta Mrajana ,teta Sanda ,teta Tika i teta Marrrrija (citiram Izidora) , i sve ostale nove tete kojima još nisam zapamtila ime puno Vam hvala.Zaslužile ste da i Vama dođe Sv. Nikola ,(ja bih Vam doduše puno praktičnije dala beneficirani radni staž),ali i koja čokoladica će popraviti raspoloženje.Pozdrav mama Tuhtan. (mamaTuhtan 03.12.2007. 18:10)
Ah konačno sam ih uspjela vidjeti...ma, preslatko! Definitivno ovo može poslužiti kao lijek za liječenje tmurnih dana! (Sandrine 05.12.2007. 10:07)
utorak, 27.11.2007.
Radionica 2. dio
Nakon prve radionice i preko dvije stotine izrađenih čestitki, ovaj tjedan nas je iznenadio velik odaziv mama, sestara i prijatelja koji su došle sa nama izrađivati kuglice i pločice.
Teta Ika objašnjava salvetnu tehniku nama koji se sa tim prvi puta susrećemo.
Za to vrijeme tete Vesna, Marija, Anita i mama Tuhtan, ukrašavaju preostale čestitke.
A konačni rezultat današnje radionice
Hvala mamama Bencek, Marčelja, Mičević, Randić, Šakić, Šoštarić, Tuhtan, Zobić i Zorić, sestrama Andrei i Marti, te njihovim prijateljicama koje su danas sudjelovale na radionici.
Vidimo se sljedećeg utorka kada ćemo izrađivati anđele i ukrase od drveta.
Sve izgleda jako lijepo. Pokušat ću se pridružiti sljedećeg utorka ako zbrinem bebača. (katarina 03.12.2007. 09:04)
Zbilja je predivno...to kažem sad kad sam vidjela "gotov proizvod"...I zapravo me to sve tjera na razmišljanje... Mi smo totalne ljenčine! (naravno, čast izuzecima). Pa mi više ništa sami ne radimo, već samo odemo u trgovinu i sve kupimo gotovo...Kud je nestala sva ta kreativnost koju su nekad tako cijenile naše bake? I kako zapravo možemo reću da nam je divan božićni ugođaj kad u dućanu vidimo police nakrcane svim i svačim (po mogućnosti made in China. a Kinezi zapravo i nemaju veze s Božićem, osim što dobro zarađuju na svima nama) što bi trebalo predstavljati ovo vrijeme radosti? A pravi duh Božića se skriva negdje duboko u zaboravljenim i odbačenim sitnicama...Naše bake, prabake, njihove bake nisu trčale po dućanima u ovo vrijeme godine, već je sav sjaj Božića bio njihovih ruku i srca djelo, odraz njihove mašte napravljen s ljubavlju do najsitnijih detalja...Zamislite kako bi bilo lijepo navečer doma ugasiti televiziju bar jednu večer i sa svojim najdražima napraviti nešto ovako...I zamislite onaj lijepi osjećaj sreće i zadovoljstva kad u ponoć na Božić kuća zablista predivnim sjajem nečega što ste stvorili vi i vaši najdraži unoseći u to svoje najiskrenije, najdublje i najljepše osjećaje, želje, misli....to je pravi božićni ugođaj...zar ne? (Sandrine 05.12.2007. 10:32)
Kod vas je uvijek veselo. Stvarno se trudite raditi sa vasom djecom. (Zvrk 27.11.2007. 12:38)
Blog je šaren, vesel i puuuuun dječice i njihovih radova, kako bi trebao i biti! Jedan veliki sunčani pozdrav od jedne tete iz vrtića! (Kitty 27.11.2007. 18:32)
Joooj, crko mi je doma internet! A tu na poslu vas mogu samo vidjeti, ne mogu vas čuti...Jedva čekam da popravim net pa da mogu u potpunosti uživati! (Sandrine 28.11.2007. 13:56)
četvrtak, 22.11.2007.
Hvala svima!
Nedavno smo vam pisali o jednoj našoj mami i sa velikim veseljem vas obavještavamo da smo u vrtiću prikupili (i danas uplatili) 5000 kuna!
Bit će toga još, jer će uskoro i Božićni sajam na kojem ćemo prodavati radove iz naših radionica, a sav prihod darovat ćemo obitelji Pranjić.
Još jednom hvala svim obiteljima iz našeg vrtića koje su sudjelovale u ovoj akciji, ali i onima koji se uključili direktnom uplatom putem žiro računa, i nadamo se da ćemo se uskoro družiti sa mamom Alenkom!
Bravo! Svaka daljnja riječ je suvišna... (Sandrine 23.11.2007. 08:49)
:-) ...baš mi je drago da smo uspjeli skupiti ovoliko novaca i nadam se da nećemo stati samo na ovome....idemo do kraja,ljudima treba pomoć! Žao mi je da naša općina nema previše sluha za sve ovo,ako već sami ne žele ili ne mogu dati novce neka se malo aktiviraju i obavijeste naše velike i male poduzetnike po kojima smo poznati a navodno ih ima 500-ak da svako od njih da barem 100 kn,idu blagdani i to bi bio najljepši mogući dar obitelji Pranjić od njihovih sumještana i svih ljudi dobroga srca. (mini mama 23.11.2007. 23:33)
"Babilonci"
Vjerojatno ste dragi roditelji čuli taj izraz od vaših klinaca, ali vam možda nisu znali reći o čemu se radi.
I zato smo mi tu da vam to malo pobliže objasnimo - u slici i riječi.
Svakog utorka, četvrtka i petka, zadnjih mjesec dana, u naš vrtić dolazile su 3 tete koje su sa trinaestak klinaca odlazile u potkrovlje i tamo se sa njima "igrale". A tko su one? Ivna Mavrinac, akademski kipar, Lina Debelić, psiholog i Andrea Rubčić iz Udruge za unapređenje kulture življenja "Antrophos".
New New Baybilon je projekt udruge Antrophos koji se temelji na pokretu Internationale Situationiste, nastalom sredinom 20.st. Naziv projekta proizlazi iz Constantovog grada New Babylon.
Naš opći cilj je poboljšanje socijalizacije djece predškolske dobi u Primorsko-goranskoj županiji.
Projekt New New Babylon zamišljen je kao radionica za djecu predškolske dobi koja se odvija kroz 10 sati. U radionicu bi se uključilo 10 grupa po desetero djece. U prvim fazama rada s djecom se radi na upoznavanju i prepoznavanju emocija, te se dogovorom unutar grupe pojedina emocija povezuje s određenom bojom.. Nakon toga djeca izrađuju različite oblike u različitim bojama koje slažemo u jedan grad.
Rezultat svih radionica bio bi jedan veliki grad koji obuhvaća različita mišljenja i doživljaje, te bi potom bio izložen u galerijskom prostoru.
Nakon kratkog upoznavanja odmah smo krenuli plastelinom izraditi osnovne geometrijske oblike...
Razgovarali smo o osjećajima: kada smo sretni, ljuti, tužni, iznenađeni, prestrašeni i zaljubljeni; igrali memo sa smajlićima i bojama (crvena, žuta, plava, zelena, narančasta, ljubičasta).
Kako se osjećam?
...žalostan
...prestrašen
Dogovorili smo se koje je boje pojedini osjećaj i napravili pano!
Nakon dogovora bacili smo se na posao i počeli izrađivati oblike obojane različitim osjećajima.
Malo smo radili, malo se odmarali...
A naš grad je bio sve veći i veći...
Na kraju su tete podijelile diplome svim sudionicima.
U projektu su sudjelovali dječaci i djevojčice od 4 do 6 godina i to: Mateo Bencek, Matija Blažević, Leon Ćesal, Martina Dopuđ, Elena Lučić, Nora Mičević, Anđela Milković, Ivan Poljanek, Matija Potočnjak, Frane Šimić, Filip Škopić, Katarina Tuhtan i Laura Vidović.
Sada nam samo preostaje čekati da se završe radionice u ostalim vrtićima pa da možemo napraviti izložbu jednog veeeeeeeeeelikog grada kojeg su stvarale maštovite ručice naše djece!
Bravo mame i tete! Zbilja mi je žao što se nisam mogla pridružiti (Kiki je bio bubani), no nadam se da se sljedeći put vidimo... (sandrine 23.11.2007. 00:29)
Ekipa, stižem i ja idući utorak! Vidimo se.......he,he,he bit će papirića na sve strane.... (mini mama 23.11.2007. 23:38)
ponedjeljak, 19.11.2007.
Ptičica!
Danas nas je posjetio naš stari znanac, fotograf Mirko.
Baš ste slatki! Ko šećer! (sandrine 20.11.2007. 12:53)
Steta sto nije stavio srednju i stariju ispred onih pruga. Lijepi su klinci. (Zvrk 21.11.2007. 12:36)
Preslatki su, baš ih je lijepo vidjeti tako vesele. Blog je odličan, a vidim da vam je vrlo zabavno i zanimljivo i drago mi je da je i moja cura odnedavno dio svega toga. (katarina 21.11.2007. 16:36)
hahaha, kao i svake godine u ovo doba, svi su slatki a i vidi se da vole pozirati. jel ima koja slikica na kojoj se glupiraju? (mama ivana 21.11.2007. 22:43)
Baš su lijepe slike, a još ljepša ste vi, klinci, svaka vam čast! Srdačni pozdrav (navratite mi i čitajte moj post, i tu se radi o djeci, a i o lažovima glede istih! ) (S.O.S. - Ljubav nema granica 22.11.2007. 12:03)
sve pohvale malim manekenima i manekenkama....!!! vidi se i da tete imaju velikoga utjecaja na male pozere.... (tata i mama morić 22.11.2007. 19:10)
imamo i mi sličan blog samo što je školski.inače svi ste baš slatki (Naša škola =) 26.11.2007. 13:45)
nedjelja, 18.11.2007.
Gljivari
Ovoga tjedna upoznali smo se sa raznim vrstama gljiva, ali nama je najdraža bila ona koju svi dobro poznaju - crvenog šešira na bijele točkice.
Nakon što smo naučili pjesmu o njoj, bio je red i da ju napravimo.
Oslikavanje temperama svima je bilo velika radost, ali kada su na stolove dobili "smoki" u boji, veselju nije bilo kraja. Iako im je rečeno da je to vrsta stiropora koji je sličan smokiju i zato ga tako zovemo, bilo je onih koji nisu mogli odoliti i probati ga.
A ovako je izgledalo po završetku.
I naravno da smo sve to izložili u našoj garderobi kako bi se svima mogli pohvaliti sa našim radovima!
A za kraj...
Pada kiša na travicu,
mrav se skriva pod gljivicu.
Poručuje kiši mrav:
"Padaj kišo svaki dan,
kupio sam kišobran!"
Boc, boc iglicama, ne diraj ga ručicama bode, bode jež, bit će suza - BJEŽ'! .....a onda će meni ostati cijela torta...hehehe... (Sandrine 16.11.2007. 08:06)
srijeda, 14.11.2007.
Pronađi razliku!
Ili možda bi naslov ipak trebao biti Što im je zajedničko?
Dakle, obojica se zovu Din, idu u naš vrtić u grupu kod tete Vesne, jako su dobri prijatelji vole Ninja kornjače, mačeve... i vole se isto oblačiti!
Mame pripazite drugi puta, da ne biste odvele krivoga Dina kući!
Ili je možda svejedno; ionako ćete ga sutra opet nama vartiti!
Malo sam strašilo
i u polju stojim
pažljivo sve pratim
i ničeg se ne bojim!
Na glavi mi šešir star
još starije odijelo moje
al' ja uvijek čuvam, pazim
malo polje svoje!
Tema ovog tjedna bilo je strašilo.
Ni ne znate na koliko načina se može prikazati taj čuvar polja.
Samo za vas izabrali smo samo najbolje!
Teta Marija i teta Marijana, uprizorile su priču o strašilu i tikvi koja se klincima tako svidjela, da su ju morale svakodnevno ponavljati. A kako se maleni iz prizemlja ne bi osjećali zakinuto, jedan dan smo se svi spustili u njihov boravak i po tko zna koji put pogledali predstavu.
VRABAC I STRAŠILO (by sandrine for Loptice) Strašilo strašno strašiti stade prestašen vrabac u bijeg se dade pa iz visina pogleda dolje što je to strašno stalo u polje Naceren osmijeh od uha do uha šešir mu šupalj i pun propuha čudan je stvor raširio ruke nestalo s polja ptičje buke Već je podne, a stvor još stoji pita se vrabac - Zar se ne znoji? Po toj vrućini i pas bi skap'o, al ovaj se nije niti pomak'o Priđe vrabac jer vidjeti želi što se taj stvor vrućini veseli čudnim se čudom vrabac čudi kakav je ovo stvor ludi Lice mu smiješno od slamnate kože noge ima, al hodat ne može na kolcu tankom strašilo stoji na vjetru se njiše i ptice broji Od smijeha vrabac osta bez daha i sjedne na šešir bez imalo straha pa pozove zatim rodbinu cijelu i predstavi je novom prijatelju... (Sandrine 12.11.2007. 11:43)
petak, 09.11.2007.
Već dva mjeseca se družimo na blogu, znamo da nas čitate i gledate i nadamo se da će tako biti i u buduće.
Odlučili smo dodijeliti jednu virtualnu nagradu
mami Sandrine, koja nas neumorno prati i komentira skoro svaki post. Valjda će pasti koji kolač za uzvrat (samo ne virtualni!)
Isto tako moramo pohvaliti i tatu i mamu morić, pčelice, tinu, mamu tuhtan, tete tinu, mini mamu i jabukicu koji su ostavili trag na blogu, kao i one koji su nam poslali mailove!
Hvala na nagradi! I odmah ću reći da ću vas i dalje s veseljem pratiti i komentirati jer je ovo super način da donekle i mi roditelji sudjelujemo u veselim trenucima svoje dječice. A kolač? Pa naravno, ionako mi je počela sezona kolača. Imate li kakvu želju? Možda "ovako":http://sandrine.coolinarika.com/slike/prikazi/30301 nešto? (Sandrine 12.11.2007. 09:38)
Već više od mjesec dana naši prijetelji, Dario i Eni Pranjić ne dolaze u vrtić, a razlog je taj šta ih čuvaju bake. Sve bi to bila sasvim obična priča, da ne znamo da su im roditelji otišli u Kinu, gdje se mama liječi od multiple skleroze.
Danas je u Novom listu izašao članak koji možete pročitati ako kliknete ovdje
Naš vrtić se odaziva ovoj akciji, te ovim putem pozivamo i vas roditelje, ali i slučajne prolaznike na blogu, da se novčanim prilogom uključite, kako bi ste pomogli mami naših prijatelja iz vrtića.
Otvorite svoje srce, kako bi jednoga dana i njih mogla dovesti mama u vrtić!
Prilog možete uplatiti u vrtiću koji će onda izvršiti grupnu uplatu, ili putem žiro računa 2500009-3110026188 otvoren kod Hypo banke.
Djelujmo odmah!
Hvala!
Po završetku ove inicijative, objavit ćemo koliko smo bili humani, a i dalje ćemo nastaviti pratiti priču!
Na zalost slika se ne otvara :(, ali vjerujem da ćete nam se pridružiti na radionicama! (Loptice 11.11.2007. 22:31)
Pozdrav svima,velikima i malima! Jako sam se razveselila vašoj radionici u vrtiću,imam dvije lijeve al jedva čekam da vam se pridružim.Drago mi je da i na ovaj način možemo pomoći onima kojima je to potrebno. Pozdrav svima na blgu i nadam se da ćemo češće imati priliku da se družimo kroz razne radionice.Pusa :-) (mini mama 12.11.2007. 21:44)
pozdrav od mame ivane. pozdravljam kao i uvijek do sada ovakve radionice i veselim se njima, kao i svim druženjima roditelja. iako zbog prirode posla nisam često na njima nadam se da ću ove godine uspjeti sudjelovati na sve tri. vrtiću sve pohvale jer kao što većina zna moji su klinci od samog osnutka ovog vrtića i pratim njegov rad. iz njega je otišla moja kćerkica i sada je već u trećem razredu a ostao je sinćić za kojeg ja volim reći da je postao "inventar" u vrtiću pošto je u njega krenuo sa nepunih godinu dana a sada ima 5 god. lijepi pozdrav, samo tako naprijed.
mama ivana (mama ivana 19.11.2007. 17:02)
zato vam ;estitam i elim da tako nastavitei dalje.Super ste Fotke su vam prva liga ,najljep[iste. (bakica Ankica 20.11.2007. 17:56)
utorak, 06.11.2007.
Draga djeco i roditelji,
molimo vas za malo strpljenja, jer će narednih dana u našem dvorištu biti puno radova, a sve zato da bi nam boravak u vrtiću bio još ljepši i ugodniji!
Kad se ujutro ustajemo i spremamo za vrtić, školu, posao, Kikiju se spava i baš mu se ne ustaje. Najčešće sve do trenutka kad ja onako "slučajno" ne pitam kakva je bila torta od zadnjeg slavljenika. E onda se skoči iz kreveta i u trenu je spreman. Što mislite zašto? Pa zato jer možda i danas netko slavi rođendan, a to se ne smije propustit da slučajno torta ne pobjegne! To je njegov glavni razlog zašto ujutro ustati i ići u vrtić. (Sandrine 07.11.2007. 08:20)
Eto, a što sam baš malo prije rekla? Koliko rođendana....Vas u vrtiću ne treba ujutro pozdravljati sa "dobro jutro". Nekako mi se primjerenije čini reći odmah "sretan rođendan" i sigurno neću fulat! (Sandrine 07.11.2007. 08:25)
petak, 02.11.2007.
Posjet groblju
Dan poslije blagdana Svih svetih je blagdan zvan Dušni dan (2. studenoga). To je dan štovanja mrtvih, njihova života, njihove i naše prošlosti. Taj dan u domovima gore dušice, svijeće ili uljanice u spomen mrtvima. Znanima i neznanima. Netko ih pali u spomen nekome svojem dragom, netko svim mrtvima u spomen.
Tako smo i mi jutros posjetili groblje u Viškovu i na centralnom križu zapalili svijeću.
Moram pohvaliti sve klince, koji su cijelim putem brbljali i galamili, ali kada smo došli do groblja nastao je muk.
Iskreno, meni nikako nije jasno zašto djecu voditi na groblje... (Živim fotografiju 02.11.2007. 22:57)
Nikako se ne slažem s izjavom da djecu ne treba voditi na groblje! Djeca imaju pravo znati i vidjeti kako se poštuju naši preci jer to je dio kulture koju treba usvajati od najmlađih dana. Groblje nikako nije mjesto straha i zastrašivanja već mjesto mira, sjećanja i naše prošlosti, prvenstveno obiteljske. I djeca svakako imaju pravo na svoja sjećanja, koja se nažalost najčešće probude tek na groblju. Vidim po svojim klincima kako se lijepo osjećaju nakon što smo bili na groblju i na obiteljskoj grobnici upalili svijeće. Najčešće nakon toga i njihovih pitanja "a tko je ovaj/ova bio" krenu i lijepe priče kroz koje se sjećamo naših dragih. A uz sva ta sjećanja, mir i neku dostojanstvenu atmosferu koja se nalazi baš na takvom mjestu, djeca na neki svoj jednostavniji način prihvaćaju pojam smrti kao nešto što jednostavno s vremenom dolazi i stvaraju o tome neko svoje mišljenje, koje u ovoj njihovoj dobi najčešće bude takvo da će raznježiti i najtvrđe i najtužnije srce. To im se ne smije uskratiti. Naravno, pod uvjetom da ih ranije niste strašili s tim pojmovima, što se na žalost često dešava i odražava neukost i neukus onoga tko to radi. (Sandrine 05.11.2007. 08:46)
...mislim da je ovaj izlet na groblje za njih bio doživljaj,i da im to ne treba uskraćivati jer je to dio života. A komentar mog djeteta : " mama,danas smo se šetali na Viškovu,zapalili smo svijećicu tamo di je bilo puuuuno cvijeća i bilo nam je baš prekrasno..." Mislim da je taj komentar djeteta koje ima tri i pol godine dovoljan pokazatelj treba li voditi djecu na groblje ili ne. Moje dijete ima viziju da njegov nonić kojeg nije nikada upoznao nana tamo gdje ima puno cvijeća i lijepo mu je,dakle to zasada u njihovim glavicama nije tako tužno i nevidim razlog zašto ih ne voditi na groblje. Bravo tete...!!! (jabukica 05.11.2007. 18:23)
...žalostan
...prestrašen
