Preambiciozno bi bilo u kolumni potražiti uzroke, političke uvjetovanosti, kulturne izvore, ekonomsko-socijalnu pozadinu mita o dobrohotnosti Austrijanaca i čistoći njihovih namjera.Simptomatično je s druge strane da su Austrijanci sličnu priču o veselim skijašima i poštenim obrtnicima na zelenim obroncima Alpa prodali i ostatku svijeta.
Austrijanci kod običnih građana nemaju nikakvih mrlja i repova. Gdje je tu stvarnost. Razmotrimo, onako površno, par mitova.
Sjećate se one priče sa satova povijesti o Austriji kao prvoj žrtvi Hitlerovih osvajanja. Smrdi li vam tu nešto? Hitler je bio Austrijanac a Austrijanci su ga nakon Anšlusa dočekali ko riva Gorana Ivaniševića iz Wimbledona.
_________________piše: Obad Vojnich
Često se kolektivna svijest jednog naroda ispuni predodžbama nekom drugom narodu sasvim iracionalno i neutemeljeno. Čudna selekcija kriterija koji vrijede samo za odabranu simpatiju među narodima svijeta na koju se doda hrpa mitova opletenih oko tzv povijesnih veza dva naroda, koje opet nisu ništa drugo nego neki stjecaj okolnosti iz prošlosti izvan kontrole "zaljubljenih" naroda.
Tako se njeguje neki provincijski duh po kojemu se više vole neke nacije i njeguju se historijske veze koje samo služe da se na kakvom zajedničkom pičvajzu i zderačini ima na što pozvati u prigodnoj zdravici.
Jednako tako postoji i obrnuti slučaj pa su napumpa priča kako su nam neki narodi tradicionalno neskloni, te koriste svaku prigodu da nam ga *skajlaju*od Eurosonga, preko suđenje u četvrtfinalima pa do Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu.
Uglavnom je sav taj kolektivni pederluk (isprike gay zajednici) do krajnjih granica iracionalan i smiješan. Što bismo mi trebali misliti o Danajcima.
Otkad ih je Vergilije osmradao u Eneidi onom poznatom "Čuvaj se Danajaca i kad darove donose" postali jedan od prvih naroda koji se zakitio kolektivnom stigmom prijetvornosti. Uzimajući helenističke epove kao državno-pravni dokument pokušava se ovu stigmu prikačiti Grcima kao da su oni krivi za neki obračun iz prošlost oko neke dobre koke.
Ponekad slabije upućeni (a čuje se i na televiziji) Danajce prekrste u Dance pa bi onda svi trebali početi sumnjati u poštenje jedne zadovoljne nacije turista i biciklista.
No vrijeme teče i sve manje ljudi citira Vergilija. Klasični citati su ostavljeni za likove poput bivšeg saborskog zastupnika Ante Kovačevića ili kakvu provincijsku intelektualnu vedetu koja se ponosi svojim klasičnim obrazovanjem.
Uvažavajući anakronost Vergilijeva citata, nedostatak klasično obrazovanog čitateljstva i slušateljstva predlažem da umjesto ovoga citata počnemo koristiti jednu suvremenu, stvarnu i opipljivu rečenicu.
Recimo: "Ne vjeruj Austrijancima kad pod kućom kopaju".
Politički korektni će se zgroziti, a i ja odbijam svaku vezu s nedavnim tragedijama u Austriji, iako su visoki dužnosnici austrijske vlade izjavili povodom slučajeva Fritzl i Prikopil da se nešto treba učiniti s imidžom Austrije.
Ja ovdje isključivo mislim na slučaj OMV-ove pumpe u dvorištu Veselina Gatala (uključivši sve tetke da ne dobijem demant iz Grada Mostara).
Teško Veselinov slučaj dobiva institucionalno značenje. Veso je malo preotvoren za lokalne kriterije "je tebi vojvodo ti meni serdare" društva.
Evo recimo. Strane donacije su nakotile tisuće nekih ENDŽIO-ova, kako sebe vole nazivati ti ksenofili, preko kojih su oprane 100 milijuna maraka strane pomoći.
Ovi što su se pretrgli ono onih deportiranih Alžiraca šute. Veliki sarajevski borci za ljudska prava i antifašisti šute. Ugledni redatelji i kulturni radnici šute. Jebiga. Znao se Veso odužiti istini i kad je bila nemila za uši liberalnih intelektualaca antifašističko-bosanske provenijencije pa mu se vraća.
Vjerojatno u *fund risingu* ima haira i od austrijskog veleposlanstva.
Da ne duljim a i ovo je nebitno.
Mene ipak čudi šutnja austrijskog veleposlanstva kad znam kako su ažurni kad dođe neka austrijska gospodarska delegacija i planira štogod poklopiti u BiH.
Kažu da osoblje austrijskog veleposlanstva zivka poduzetnike da imaš osjećaj da ćeš, ako ne pristaneš doći na prezentaciju, završiti u podrumu.
Sada šute. Ni A od Austrije ni Be od Boraca za ljudske prava.
Sad ću se vratiti na ono kako se neki narodi vole.
Posebno su nam dragi Austrijanci. Opće mjesto naše kolektivne svijesti je da
Austrija znači mir, finu malograđanštinu, red, rad i disciplinu.
Redovito se može se čuti hvalospjev nekadašnjim kolonizatorima i njihovom 40-godišnjem doprinosu uvođenju zaostalog ruba otomanske imperije u Europu. Ova kolektivna brojalica o vrijednosti Austrije je postala toliko prisutna i jaka da su u nju uvučeni i Bošnjaci koji bi po defaultu (slušajući reisove vazove o turkofiliji i akademske teorije o ljepoti i skladu života sve tri fele u otomanskoj bosni) trebali biti krajnje neprijateljski raspoloženi.
Dolazak Austrije je u mnoštvo obiteljskih historija Bošnjaka bio traumatičan, značio je gubitak privilegija i masovno iseljavanje u Tursku. Ipak danas će velika većina Bošnjaka podijeliti ovu ublehu o Austriji kao zemlji reda i pravde.
Čak i Srbi, čije je pola povijesti protkano krvavim obračunima s Austrijom, nasjednu na ovu priču pa na hrvatsko-bošnjačko uvlačenje Austriji klimnu glavom.
Preambiciozno bi bilo u kolumni potražiti uzroke, političke uvjetovanosti, kulturne izvore, ekonomsko-socijalnu pozadinu ovog mita o dobrohotnosti Austrijanaca i čistoći njihovih namjera
Simptomatično je s druge strane da su Austrijanci sličnu priču o veselim skijašima i poštenim obrtnicima na zelenim obroncima Alpa prodali i ostatku svijeta. Austrijanci kod običnih građana nemaju nikakvih mrlja i repova.
Gdje je tu stvarnost. Razmotrimo, onako površno, par mitova.
Sjećate se one priče sa satova povijesti o Austriji kao prvoj žrtvi Hitlerovih osvajanja.
Smrdi li vam tu nešto? Hitler je bio Austrijanac a Austrijanci su ga nakon Anšlusa dočekali ko Split Gorana Ivaniševića iz Wimbledona.
Kakva prva žrtva! Gdje su žrtve slovom i brojem. Priča se o neke dvije žrtve koje su neoprezno istrčale pred kamione natovarene SS-ovcima s buketićem cvijeća u jednoj i zastavicom sa "svastikom" u drugoj ruci. Valjda su ih htjeli uništiti guranjem cvijeća pod nos alergičnom vozaču ili zabijanjem zastave u oko mitraljescu . Šta li? Austrijske varijante partizanke koja je ono dekom po tenku.
Inače austrijska elita se usprotivila pripojenju. Nemojmo zaboraviti onih 0,3 posto koji su na plebiscitu Hitleru rekli odlučno ne.
Možda žrtvoslovi misle na austrijske Židove koji su na tom komadu Trećeg Rajha najefikasnije istrijebljeni. Vrijedno i disciplinirano. Red i rad. Da ne spominjemo članstvo u nacističkoj stranci. Austrijanci su u nacističkoj stranci jednostavno bili nadzastupljeni. Ko Srbi u Savezu komunista ili JNA.
Počesto se iz Beča zgražaju nad neoustaškim ispadima minornih hrvatskih budala u zemlji koja je na vrhuncu moći Hitlerovog rajha pod oružjem imala 35 antifašističkih odreda. I nikad nije imala profašističkog 99,7% plebiscita.
Nisam vam ja austrofob. Austrijska nobelovka Jelinek i vrhunski intelektualci pišu o ovim disproporcijama.
Sad se i vi, kao i ja, zapitajte kako smo se igrali o igrali Nijemaca i partizana bez namjere da povremeno, pravde radi, uvedemo i Austrijance.
Pogledajte s druge strane jadne Nijemce i njihove komplekse.
Ima više od 60 godina samo hodaju po svijetu i klanjaju se zbog zločina koje su činili. Plaćaju, ispričavaju se, uče hebrejski, zacrvene se i ušute kad počne priča o Drugom svjetskom ratu. U međunarodnoj politici s Nijemcima je najlakše. Samo ih poklopiš Hitlerom. Austrijancem!!!
I sjajnu himnu koja je himna od prije Hitlera prvi put su punim glasom zapjevali u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. u Njemačkoj.
Opet ni blizu tako glasno kao što su su Austrijanci vikali "Sieg Heil" u centru Beča 1938. godine.
I džaba ti priča. Austrijanci su pozitiva. U Njemačku je išao raditi onaj tko se ne bi uspio zaustaviti u Austriji. Kad se nekoga u Sarajevu želi pohvaliti kaže se da mu je gospodština austrijska. Svi su političari djecu poslali u školu u Austriju. Banke smo im dali i bili sretni kad su nas skupo iskreditirali.
Jedan državni telekom ide vjerojatno njima. Tko je god braneći svoj narod devedesetih uspio zaštekat desetak milijuna opet ih je položio u Austriju.
Energetiku smo im već servirali samo da se reis Cerić i polureis Haris dogovore i fertig.
U rad, red i austrijsku pravednost vjerujemo iako nam pred očima austrijska kompanija, ekološki svjesna i jedna od najuzornijih, pljuje u lice vršeći preko svojih anslušovaca iz gradske uprave Mostara nasilje nad jednom obitelji.
Vjerojatno misle ako im je Kurt Waldheim prošao za Generalnog tajnika UN-a s karijerom obavještajca Wermachta iz II. Svjetskog rata tako će im proći i OMV pumpa u Gatalovom dvorištu. Uporno se pravi lud i anšlusaj gdje stigneš.
Točno se vidi sa slikama s Kozare kako se Kurt grozi svega i kako mu je teško. Na kraju ga je i Tito odlikovao kao što će ovi naši pripuzi svaku austrijsku akciju na zgrtanju para s tuđih leđa nagradit nekom monografijom i ključevima grada.
www.poskok.info
|
