rock/

Pink Floyd

boja mojih vena





ZAUVJEK U SRCU

SRCE VATRENO

NEKA PATI KOGA SMETA


Pink Floyd su osnovani 1965. godine pod imenom "Sigma 6". Zatim su promijenili ime u "The T-Set", pa "The Meggadeaths", "The Architectural Abdabs" (u nekim biografijama se ovo navodi kao netočno), "The Screaming Abdabs" i na kraju samo "The Abdabs". U to vrijeme, kada su bili poznati kao "The Abdabs") bend su sačinjavali: Roger Waters,gitara, Clive Metcalf,bas, Richard Wright,klavijature, Nick Mason,bubnjevi, Juliette Gale i Keith Noble,vokali.
"The Abdabs" su uglavnom svirali rhythm and blues. Jueliette Gale se kasnije udala za Richarda Wrighta. Nakon toga su ona, Keith Noble i Clive Metcalf napustili bend, a Waters je doveo Bob Closea i Syda Baretta kao gitariste. Kasnije je Close otišao, čime je praktično nastala prava Pink Floyd postava. Krajem 1965. su postali "The Pink Floyd Sound", onda samo "The Pink Floyd".
Ime Pink Floyd su uzeli od dvojice blues umjetnika Pinka Andersona i Floyda Councila, čije je ploče imao Syd Barett u svojoj kolekciji.

Pink Floyd su počeli privlačiti pažnju sredinom 1966.g., konstatno svirajući u londonskim klubovima kao sto su "The UFO Club" i "The Marquee Club's Spontaneous Underground". Negdje u ovo vrijeme su prestali snimati obrade pjesama, i počeli praviti vlastite pjesme. Gotovo sve pjesme bile su isključivo Barettova djela. U to doba su bili najglasniji i "najčudniji" bend; bili su underground bend.
Njihova underground popularnost dovela je do singla "Arnold Layne" koji je izašao u martu 1967.g.,a dospio je na 20. mjesto britanskih listi. Sljedeći singl bio je "See Emily Play", na listama je ostao 7 sedmica, dospjevši do 6. mjesta. Njihov prvi album zvao se 'The Piper At The Gates Of Dawn', također je ostao 7 sedmica na listama dosegnuvši 6. mjesto.

Uspjeh koji je popratio prva dva singla, kao i neki drugi faktori, izgleda da su bili previše za Baretta. Počeo je uživati u sve većim i većim količinama droge, čime je postao nepredvidljiv na nastupima i u studiju. Ostali članovi benda odlučili su dovesti dodatnog (ritam) gitaristu u bend; prijatelja kojeg su poznavali jos iz školskih dana - Davida Gilmoura koji je stekao ugled u bendu Joker's Wild, i kao gitarista i kao vokal. Barettovo stanje se sve više pogoršavalo tako da jedne večeri jednostavno nisu navratili po njega kad su išli na jedan nastup. Jedini album na kojem su sva petorica (Barett, Gilmour, Mason, Waters, Wright) bili zajedno je 'A Saucerful Of Secrets' izdan 1968.g.
Odlaskom Baretta iz benda počinju svirati muziku karakterističnu samo njima - "Floyd sound", rješavaju se svog psihodeličnog prizvuka iz prvih pjesama. Iako su mnogi čuli za njih nito nije znao zapravo ko čini Pink Floyd, bili su vrlo mističan bend, nikada se nisu previše pojavljivali u medijima.



Planetarnu popularnost Pink Floyd postižu konceptualnim albumom 'Dark Side Of The Moon' izdanim 1973.g., te tada postižu veliku popularnost i u Americi. Ovaj album je ostao na Top 200 albuma Billboard liste čak 14 godina, a prodao se u 25 miliona primjeraka! Na turneji nakon ''Dark Sidea…'' upotrijebili su nevjerovatne vizualne efekte kao sto su goreći gong, čudoviste s laserskim očima i avion koji se srušio na pozornicu sa zaglušujućim bljeskom.1975.g. izdaju album 'Wish You Were Here' posvećen Sydu Barettu.
Još jedan veliki preokret u njihovom stvaralaštvu je konceptualni album 'The Wall' izdan 1979.g., a snimljen je istoimeni film sa Bob Geldofom u glavnoj ulozi i njihovom muzikom. Pjesma ''Another Brick In The Wall Part 2'' izazvala je proteste konzervativnih engleskih prosvjetnih radnika zbog stiha:''we don't need no education…''Wall turneja bila je jedna od najboljih i najzahtjevnijih u istoriji rocka. Održano je 29 nastupa na kojima je bio sagrađen zid visok 25 metara i dug 80 metara. Koncerti su se sastojali od dva dijela, u prvom dijelu zid se gradio između publike i članova benda, da bi se u drugom djeli koncerta zid rušio. The Wall je zapravo bio simbolički prikaz otuđenja, nekomunikacije između ljudi; pomalo ironično to je zapravo i razlog nesuglasica izmedju Watersa i ostatka benda. 1980. grupu je napustio Richard Wright.

1983.g. izdaju album 'The Final Cut' koji je praktično bio Watersov solo album. 1985.g. Waters odlazi iz benda, i tada je već bio gotovo siguran raspad benda. Te iste godine nastaju sudski sporovi izmedju Watersa i ostatka benda oko imena Pink Floyd. Waters traži pravo na korištenje imena, no sud odlučuje u korist ostatka benda. U međuvremenu Pink Floyd nije prestao postojati. 1987.g. Gilmour i Mason odlučuju se ponovo sastati, pridružuje im se Wright, te izdaju album 'A Momentary Lapse Of Reason' koji je postao hit i kreću na svjetsku turneju. 1994.g. izdaju album 'The Division Bell' koji također postaje hit. Turneja uz taj album bila ja spektakularna i mogla se mjeriti s njihovim najboljim danima u 70-tim.
Veliki uspjeh doživio je i album ''Pulse''. Njihov zadnji album izdan je 2000. godine i zove se ''Is There Anybody Out There-The Wall Live 1980-1981''. Radi se o koncertnom albumu s davne Wall turneje kojim su Floydi željeli oživjeti stare dane ponosa i slave.
Danas su Pink Floyd gospoda u zrelim godinama i s pokojim kilogramom viška, ali još uvijek stvaraju vrhunsku muziku i zadivljujuće koncerte, dokazujući da su najbolji predstavnici psihodeličnog rocka.