Dalmatinska zagora - ne postoji

petak , 22.05.2020.

Jedno je kad netko u starim novinama napiše „zagorski kraj Dalmacije“, a nešto je potpuno drugo kada netko kaže „Dalmatinska zagora“. I meni je dugo trebalo da te dvije stvari razdvojim, a uspio sam zato što sam uz geografiju studirao i povijest i naletio na autore koji su jasno objasnili što je to Zagora. Radi se o unutrašnjem dijelu Dalmacije u okolici Splita, a ostali unutrašnji dio Dalmacije od Krke do Neretve je oduvijek poznat po graničnim krajinama, područjima koja su služila za obranu dalmatinskih priobalnih gradova od napada Osmanlija s područja Bosne i Hercegovine. Krajine u svom konačnom obliku formirane su nakon Malog rata (1714.-1718.) i Mira u Požarevcu 1718., nakon kojega je stvorena današnja granica Dalmacije i Hercegovine.

Tzv. regija „Dalmatinska zagora“, a koja bi označavala unutrašnji dio Dalmacije od Krke do Neretve, ne postoji i to je novija izmišljotina (iza Drugog svjetskog rata, pogotovo od 60-ih godina) s ciljem da objedini sve ono što u većem dijelu sjeverne i srednje Dalmacije nije na moru, već "iza brda".

Mislim da je konačno došlo vrijeme da se otarasimo ovoga naziva jer granične krajine, a od 19. stoljeća općine i kotarevi, su zaokružene geografske, povijesne, funkcionalne i identitetske cjeline koje nikad nisu bile objedinjene jednim administrativnim okvirom i nemaju nikakvu drugu poveznicu između sebe, osim što nisu na moru.

Jedno je reći „zagorski dio Dalmacije“, što je samo po sebi jasno i očito, a nešto skroz drugo i umjetno „Dalmatinska zagora“. Da bi nešto bilo regija u tom smislu moralo bi na neki način biti povezano, a pojedinačni krajevi zagorskog dijela Dalmacije nemaju ama baš nikakvu povezanost u stvarnosti, već su okrenuti prema svojem bližem morskom pojasu (npr. Vrgorac je bio dio makarskog kotara). To područje nema ni svojeg centra niti gravitira unutar sebe. Tzv. regija „Dalmatinska zagora“ je ništa drugo nego splitski pogled na ono iza brda. Mislim da bi ove činjenice trebalo više problematizirati u znanstvenim radovima i jasno razlikovati „Zagoru“ (povijesnu cjelinu), „Dalmatinsku zagoru“ (umjetnu, ne postoji u stvarnosti) i „zagorski dio Dalmacije“ (prostorna odrednica).

Mi u unutrašnjosti Dalmacije vidimo brojne sličnosti među otocima Dalmacije, ali nitko zbog toga nije osmislio regiju „Dalmatinsko otočje“. Kad mi iz naše perspektive kažemo „primorje“, mislimo na ono što je na moru, ali ne mislimo da je to sve jedna regija. Zagorski dio Dalmacije je tu nažalost izvukao deblji kraj jer nema svoje stručno-znanstvene institucije koje bi razjasnile ovu problematiku. Sve je prepušteno Splitu i Zagrebu, a njima je ovaj kraj Hrvatske oduvijek bio terra incognita, tako da sve što se događa je potpuno logično. Mi u Vrgorcu, Sinju, Imotskom, Drnišu smo svjesni da mi nismo nikakva regija Dalmatinska zagora, već imamo izražene lokalne identitete. Vrijeme je da toga postanu svjesni i ljudi koji žive izvan zagorskog dijela Dalmacije. Pojam „Dalmatinska zagora“ nije zapisan u kamenu i posao je stručnjaka upozoriti na pravo stanje stvari i ne posustajati.

Branko Radonić