Grnčenik
subota , 29.12.2018.
Duboko u njedrima brda Rilić smjestilo se staro selo GRNČENIK. Do njega se danas dolazi novijom kolnom cestom iz smjera Staševice i Pasičine. Odavno je napušteno, ali ljudi, mahom Staševčani i Pločani, se trude očuvati svoju starinu. Prostor je to divlje, netaknute prirode, kraljevstvo tišine obogaćene cvrkutanjem ptica i zujanjem bure koja pali obraze. Posvuda se vide tragovi nekadašnjeg života ljudi: ruševne kuće, suhozidi, debeli doci i lastve, crkve i kapelice. Jednako u Grnečniku i obližnoj Pasičini čiji su nekadašnji stanovnici stvorili današnju Staševicu.
Za generacije naših baka Vrgorki i djedova Vrgorčana, a koje malo pomalo odlaze, Grnčenik je bio i ostao mitsko mjesto, ponajviše zbog svoje uloge u Drugom svjetskom ratu. Nepristupačno selo je gotovo tijekom cijelog rata bilo oaza slobode, partizanska vojna baza, sjedište brojnih vojnih jedinica i vojnopozadinskih službi NOVJ, među kojima je bila i pripadajuća vojna ambulanta koje je liječila vojnike i civile.
U vrijeme neprijateljskih ofenziva u selo su pod zaštitu partizana dolazili civili, tu su znali da mogu računati na miran san i sigurnost od okupatorskih i kvislinških vojski. Ovuda su prolazile i izbjeglice Vrgorske krajine i Neretve prema Baćini, odakle su brodovima išli za Vis, a odatle u Italiju i egipatski El Shatt. U Grnčeniku bi se mogli ugrijati, napiti vode iz prirodnih izvora podno sela i štogod pojesti prije polaska na put života.
Danas na ta vremena ponosa, vremena kada je vrgorski i neretvanski težak ustao protiv najjačih armija Europe, podsjeća samo jedna spomen ploča i ostaci puščanog i topovskog streljiva koji se mogu pronaći po selu.
Da se ne zaboravi.
komentiraj (1) * ispiši * #
