Gradonačelnikov prijedlog za imenovanje ulice Nikole Šubića Zrinskog prepisan sa Wikipedije

utorak , 19.03.2013.

Vrgorac će uskoro dobiti Ulicu Nikole Šubića Zrinskog. Prijedlog je to gradonačelnika Borisa Matkovića o kojem će se raspravljati na slijedećoj, vjerojatno zadnjoj u ovoj mandatu, sjednici Gradskog vijeća 26. ožujka. Ulica koja će ponijeti ime ovog poznatog junaka iz ratova protiv Osmanlija u 16. stoljeću nalazi se u novom naselju Put Škulja. Počinje od Ulice kralja Tomislava, prolazi paralelno s prometnicom D-62 u smjeru istok-zapad, te se nastavlja u produžetku do katastarske čestice 3446 k.o. Vrgorac I, koja je sastavni dio nove ulice i predstavlja sve građevinske parcele označene brojevima: 110, 113a, 113, 114, 115, 116, 117a, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 205, 206 i 207. Gradonačelnik Boris Matković svoj je prijedlog argumentirao slijedećim rečenicama:

„Nikola Šubić Zrinski je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.
Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koje se od 1546. godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdődya za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).“

Onome tko dovoljno ne poznaje hrvatsku povijest, ali i vrgorske prilike u kojima se donosi odluka o imenovanju jedne vrgorske ulice imenom Nikole Šubića Zrinskog, ovakav će se prijedlog činiti hvalevrijedan. Međutim, gradska vlast je u svoj svojoj nesposobnosti uspjela zabrljati i sasvim jednostavan prijedlog za imenovanje ulice.

Naime, tekst gradonačelnikova prijedloga za imenovanje ulice u cijelosti je prepisan sa teksta biografije Nikole Šubića Zrinskog koji se nalazi na internetskoj enciklopediji Wikipediji. Odnosno, preuzet je gotovo cijeli uvodni dio toga teksta biografije. U uvodnom dijelu spomenutoga teksta na Wikipediji piše (podebljan je dio koji je prepisan u gradonačelnikovom prijedlogu):

„Nikola Šubić Zrinski, prema nekim povjesničarima Nikola Zrinski - Sigetski, Nikola Zrinski stariji ili pak Nikola (IV.) Zrinski (jer je u rodoslovlju obitelji Zrinski četvrti po redu s tim imenom), bio je sin Nikole (III.) Zrinskog i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre (kasnijeg) hrvatskog bana Ivana Karlovića.
Nikola je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.
Dana 17. lipnja 1543. godine oženio se Nikola Katarinom Frankopan, sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji Juraj (IV.) Zrinski. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk Juraj (V.) Zrinski, te praunuci Nikola i Petar.
Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koje se od 1546. godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdődya za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).“

Ali ako pomislite da je prepisivanje znak nesposobnosti, što tek možemo reći kada uvidimo da je u gradonačelnikovu prijedlogu uključen samo dio Šubićeve biografije, onaj do 1556. godine. Međutim, u prijedlogu nema ni slova o onome po čemu je Nikola Šubić Zrinski zapravo i poznat – odnosno po junačkoj obrani mađarske utvrde Siget, koju je 1566. godine napala višestruko brojnija osmanlijska vojska pod vodstvom tada već ostarjelog sultana Sulejmana Veličanstvenog, koja se kretala prema Beču. I učenik šestog razreda osnovne škole zna da je Nikola Šubić Zrinski ostao zapamćen u hrvatskoj povijesti jer je sa nešto više od dvije i pol tisuće mađarskih i hrvatskih vojnika pružao otpor osmanlijskoj vojsci od sto tisuća vojnika preko mjesec dana i u trenucima kada je utvrda počela padati naredio zadnji juriš svih preostalih vojnika na Osmanlije, što je rezultiralo pogibijom gotovo svih sudionika toga juriša, uključujući i Šubića. Tri dana prije pada utvrde sultan Sulejman je umro u logoru, ali njegov Veliki vezir je tu činjenicu prešutio, kako se osmanlijski vojnici ne bi povukli iz borbe. Smrću sultana propala je ideja o osmanlijskom pohodu na Beč. U spomen za junaštvo Nikole Šubića Zrinskog, njemu u čast Ivan pl. Zajc je skladao istoimenu operu, a pjesma „U boj, u boj“ iz njezine arije, koja tematizira taj zadnji juriš na Osmanlije, poznata je i prosječnom hrvatskom građaninu.



Po svemu ovome je poznat Nikola Šubić Zrinski, a po gradonačelnikovu prijedlogu ispada da mu se ulica daje jer je „spasio Peštu od Turaka“ ili što je „imenovan za hrvatskog bana“ ili možda jer ga je Karlo V. nagradio „konjem i zlatom“.

Što je još smješnije, ovaj cirkusantski prijedlog došao je od gradonačelnika Borisa Matkovića, diplomiranog profesora povijesti. A ako i nije znao napisati dobar prijedlog, mogao je upitati za pomoć svog ravnatelja Gradskog kulturnog središta Željka Primorca, također profesora povijesti, a ovaj bi to sigurno bolje napravio. Sve ovo znam budući da su obojica spomenutih, kao i autor ovih redaka, završili isti studij povijesti, onaj na nekadašnjem Filozofskom fakultetu, a danas Sveučilištu u Zadru.

Međutim, ovaj šlampav prijedlog za imenovanje ulice zapravo i ne čudi. Da gradonačelnik nije „pronašao“ Nikolu Šubića Zrinskog, onda bi morao prihvatiti prijedloge za imenovanje ulica koje je njemu i Gradskom vijeću autor ovih redaka poslao 15. travnja 2010. godine, i ponovio 10. listopada 2012. godine.

Predložio sam tako da ulice u Vrgorcu ponesu imena svjetskog putnika Mate Šimunovića zvanog Svjetski, zatim Mate Jelavića, prvog diplomiranog učitelja Vrgorske krajine. Predložio sam da se jedna ulica nazove po Vrgoračkoj satniji, postrojbi iz Domovinskog rata koja je osnovana 1991. godine, zatim da se ulice nazovu po vrgorskim glazbarima, vrgorskim iseljenicima, zatim imenima Biokova i Rilića, Srednjovjekovne župe Gorske i na koncu da se jedna ulica ponese ime Žrtava Drugog svjetskog rata, želeći na prvom mjestu sačuvati sjećanje na sve stradale Vrgorčane, neovisno o ideološkim pripadnostima svakoga od njih. Sve sam ove prijedloge poslao Gradskom vijeću jer i dalje vjerujem da se povijest Vrgorske krajine ne može dovoljno iščitati iz imena vrgorskih ulica, i to se mora izmijeniti.

Nakon slanja ponovljenog prijedloga za imenovanje ulica, dobio sam 22. listopada 2012. godine odgovor od predsjednika Gradskog vijeća Nikše Rose u kojemu sam obaviješten da su prijedlozi zaprimljeni i da će biti razmotreni na jednoj od slijedećih sjednica Gradskog vijeća. Međutim, to se nije dogodilo. Na resornom odboru za imenovanje ulica moj prijedlog nije niti došao na dnevni red. Potpuno je ignoriran jer nije problem u samim prijedlozima, već u onome tko je te prijedloge dao.

Pokušavajući na brzinu naći ime za novu ulicu, a da pritom ne prihvate kvalitetne prijedloge autora ovih redaka, gradonačelnik i gradska vlast su osmislili prijedlog za koji očito nisu kompetentni.