100 razloga zašto građani Vrgorske krajine ne bi trebali glasovati za Borisa Matkovića i HDZ na lokalnim izborima 19. svibnja 2013. godine

ponedjeljak , 18.03.2013.

Bliže se lokalni izbori. Na ovim izborima, kao i na onima 2009. godine, građani će birati između dosadašnje katastrofalne politike, koja je dovela Vrgorac na samo dno u svim društvenim aspektima, i promjena koje donose mladi ljudi željni i voljni rada za Vrgorac.
Slijedom toga, izradio sam popis 100 razloga zbog kojih Vrgorčani ne bi trebali glasovati za HDZ Vrgorac i Borisa Matkovića, a koji izvršnu vlast u Vrgorcu vrše već dvadeset, odnosno trinaest godina. Razlozi postoje kao rezultat izravnog ili neizravnog djelovanja ili nedjelovanja vladajuće elite. Odnosno, ovo je popis 100 razloga zbog kojih bi Vrgorčani 19. svibnja trebali izabrati budućnost, a ne prošlost.
Mnogi od vas zasigurno imaju neke druge razloge zbog kojih ne bi glasovali za spomenutu grupaciju, međutim, ja sam se uspio sjetiti ovih.

1. Podjela građana na podobne i nepodobne.
2. Zapošljavanje po partijskim i rodbinskim vezama u gradskoj upravi i njezinim ustanovama i tvrtkama.
3. Trošenje sredstava gradskih proračuna bez ikakvog plana i strategije. Npr. trošenje sredstava državne pomoći za uhljebljivanje podobnih kadrova, umjesto za pokretanje gospodarstva i razvoja. 400 milijuna kuna je prošlo kroz Vrgorac u 12 godina, a na kraju se diže kredit za izgradnju Gospodarske zone.
4. Nepotrebno imenovanje profesionalnog savjetnika gradonačelnika plaćenog novcem građana.
5. Zatvaranje vrata mladim, obrazovanim i kvalificiranim Vrgorčanima na natječajima za razne poslove u gradskoj upravi zbog nepodobnosti, što ih je navelo na iseljavanje u druge gradove.
6. Podržavanje i poticanje prekograničnog glasovanja dvostrukih državljana koji stvarno žive u Općini Ljubuški, a fiktivno su prijavljeni u Vrgorcu.
7. Nedostatak otvorene komunikacije gradske vlasti sa građanima, osim sa članovima vladajuće stranke.
8. Nesposobnost pokretanja Gospodarske zone Ravča u razdoblju prije gospodarske krize, kada je imala priliku zaživjeti, usprkos obećanju da će projekt biti realiziran 2008. i 2009. godine.
9. Nepokretanje projekta tunela Ravča – Drvenik u godinama kada je to bilo moguće, usprkos brojnim obećanjima. Nerazjašnjene okolnosti pod kojima je gradnja tunela Sv. Ilija u Zagvozdu progurana prije vrgorskog tunela, usprkos ranije zacrtanim planovima.
10. Nesaniranje odlagališta Ajdanovac usprkos godinama obećavanja.
11. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje zaobilaznice Vrgorca.
12. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Vatrogasnog doma.
13. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog muzeja i Gradske galerije.
14. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Doma mladih.
15. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje Gradskog bazena.
16. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje gradskog parkirališta.
17. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje pristupnog puta Gradini.
18. Obećano, ali nerealizirano osnivanje Razvojne agencije Grada Vrgorca.
19. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje ceste Majići-Zavojane.
20. Obećan, ali nerealiziran projekt izgradnje vodovodnog sustava u Poljicima Kozičkim, Žlibini i Mijacima.
21. Obećana, ali nerealizirana rekonstrukcija Doma športova.
22. Potpuno neadekvatan prostor Gradske knjižnice.
23. Neuređen ulaz u Pčelinjak.
24. Neuređen zapadni ulaz u Vrgorac (od Ravče).
25. Neizgrađena zaobilaznica Milošića.
26. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi na nacionaliziranim zemljištima na kojima su izgrađene gradske zgrade, Dom športova, gradsko parkiralište i slično.
27. Trošenje pola milijuna kuna na reprezentaciju („iće i piće“) godišnje, odnosno u prosjeku preko 1350 kuna dnevno.
28. Pokušaj otprije nekoliko godina da se Ajdanovac pretvori u odlagalište makarskog komunalnog otpada.
29. Potpuno beskoristan dokument zvan „Plan ukupnog razvoja (PUR) Grada Vrgorca“.
30. Nedovoljno uređen Gradski park.
31. Neadekvatnost i neuređenost prostora na kojem se nalazi Gradska tržnica.
32. Masovno asfaltiranje nerazvrstanih cesta bez ikakve strategije i plana.
33. Izgradnja dječjih igrališta po mjesnim odborima bez ikakve strategije i plana.
34. Podjela studentskih i učeničkih stipendija bez ikakve strategije i plana.
35. Gradskoj vlasti je stranački interes uvijek ispred interesa Vrgorca i Vrgorčana.
36. U Vrgorcu je stvorena paralelna vlast koja radi isključivo za interese vladajuće elite.
37. Obmanjivanje javnosti pričama o novim radnim mjestima i pokretanju gospodarstva.
38. Pokretanje i podržavanje izlaženja Glasnika Vrgorske krajine kao intelektualne, kulturne, izdavačke i svake druge sramote Vrgorske krajine.
39. Pretvaranje Gradskog kulturnog središta u agitacijsku i propagandnu ustanovu HDZ-a.
40. Šikaniranje i ignoriranje nepodobnih medija usprkos odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
41. Šikaniranje mjesnih odbora u kojima većinu nemaju HDZ ili poslušničke nezavisne liste.
42. Okrivljavanje Vlade Republike Hrvatske za probleme nastale uslijed nesposobnosti i nedjelovanja gradske vlasti.
43. Intelektualno i stručno srozavanje gradskih ustanova uslijed zapošljavanja podobnih, a ne sposobnih kadrova.
44. Huškanje i svađanje naroda pred svake lokalne izbore.
45. Plašenje naroda „crvenom“ opasnošću, posebno u Dusini i Hercegovini.
46. Etiketiranje političkih suparnika raznim ideološkim i kvazi-ideološkim nazivima.
47. Održavanje predizbornih skupova za vrgorske lokalne izbore u Hercegovini.
48. Korištenje službenog gradskog automobila i druge gradske logistike za osobne ili stranačke svrhe.
49. Katastrofalna nepripremljenost i nesposobnost gradske vlasti pokazana tijekom snježne nepogode u veljači 2012. godine.
50. Nevoljkost gradske vlasti da dopusti da bar pojedini vijećnici oporbe budu članovi upravnih i drugih odbora gradskih institucija, ustanova i tvrtki.
51. Nedovršen projekt kolodvora.
52. Nepostojanje strategije razvoja turizma.
53. Apsolutna zavisnost komunalnih redara o lokalnoj vlasti po pitanju provođenja komunalnog reda.
54. Nesposobnost da se stvore uvjeti za otvaranje ijednog radnog mjesta u realnom sektoru.
55. Nedopustiva ranija agitacija pojedinih crkvenih osoba za HDZ.
56. Financijsko pomaganje samo onih udruga građana koje su poslušne i čiji su članovi politički podobni.
57. Gradonačelnikovo suzdržano glasovanje u Hrvatskom saboru u točci o vrgorskom sudu, koji je ubrzo nakon toga ukinut.
58. Nedovoljno zalaganje za Vrgorac zastupnika Borisa Matkovića u Hrvatskom saboru.
59. Potpuna nepripremljenost gradske uprave za izradu projekata za natječaje pretpristupnih i drugih fondova Europske unije.
60. Potpuno nefunkcionalna i beskorisna gradska uprava.
61. Apsolutna nesposobnost za rješavanje problema poplava i suša u Vrgorskom polju, Rastoku i Bunini.
62. Nepopisana, neoznačena i nekatalogizirana materijalna i nematerijalna kulturna baština Vrgorske krajine.
63. Nepostojanje monografije ni tematskih (povijesna, geografska, arheološka) karata Vrgorske krajine.
64. Vrlo mala korist za kulturu Vrgorca proizlazi iz načina na koji se troši proračun Gradskog kulturnog središta.
65. Pretvaranje Gradskog vijeća u stroj za izglasavanje prijedloga gradonačelnika i HDZ-a.
66. Nerazjašnjene okolnosti micanja Igora Majstrovića iz Slobodne Dalmacije 2008. godine.
67. Nerazjašnjene okolnosti promjene trase autoceste 2005. godine, te udio lokalnog HDZ-a u pritiskanju mjesnih odbora i građanstva da prihvate novu trasu.
68. Nerazjašnjene okolnosti prelaska vijećnika HNS-a na HDZ-ovu stranu 2001. godine.
69. Pretvaranje HMNK-a Vrgorac u filijalu HDZ-a.
70. Potpuna zapuštenost vrgorske stare gradske jezgre.
71. Bolesna potreba vodstva vladajuće stranke i lokalne vlasti da kontrolira svaki vid društvenog života u Vrgorskoj krajini.
72. Gradonačelnikovo proglašavanje slogana „Vrgorac Vrgorčanima“ nacističkim.
73. Srozavanje gradske tvrtke Komunalno nepostojanjem realne strategije rada, političkim uhljebljivanjem podobnih radnika i pretvaranjem direktora u marionetu gradske vlasti.
74. Favoriziranje KUD-a Vrgorska krajina, na štetu ostalih društava.
75. Milijuni kuna poreznih obveznika izgubljenih u sporovima Komunalnog zbog nesposobnosti odgovornih.
76. Nesposobnost naplate različitih naknada od građana.
77. Zapuštenost Pakline.
78. Ostavljanje na cjedilu srednjoškolaca brdsko-planinskih krajeva Vrgorske krajine po pitanju školskog autobusnog prijevoza 2011. i 2012. godine.
79. Uvođenje pa ukidanje populističke odluke o naknadi od sedam tisuća kuna za svaki sklopljeni brak.
80. Nepostojanje demografske i pronatalitetne politike u Vrgorcu.
81. Organiziranja preskupih Svečanih sjednica Gradskog vijeća tijekom proslava Dana Grada.
82. Ljetne redukcije vode u brdsko-planinskim krajevima Vrgorske krajine uslijed lošeg stanja vodovoda, a koji se nije obnavljao i dograđivao kada je bila novca.
83. Dodjeljivanje različitih naknada i subvencija poljoprivredi bez ikakve strategije i plana njezina razvoja, već u svrhu socijalnog zadovoljenja poljoprivrednika i kupovanja njihovih glasova.
84. Nesređen katastar Vrgorca.
85. Politički projekt otvaranja područnog vrtića u Dusini, a bez adekvatnog prostora.
86. Komunalna zapuštenost urbanih dijelova Vrgorca.
87. Nesposobnost lokalne vlasti u sprečavanju različitih pojedinaca u njihovom ilegalnom iskorištavanju i prisvajanju javnih gradskih površina.
88. Potpuna nebriga za obnovu i održavanje spomenika i drugih obilježja iz vremena Antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu na području Vrgorske krajine.
89. Nedolazak gradskih čelnika na otvaranje izložbe fotografija i dokumenata posvećene 70. obljetnici stradanja Vrgorčana od četnika iz 1942. godine, u Dragljanima, 2012. godine.
90. Sramotna obnavljajuća Skupština Matice hrvatske 2010. godine.
91. Uživo neprenošenje sjednica Gradskog vijeća na programu Radio Biokova.
92. Iskorištavanje žrtava Drugog svjetskog rata za aktualne političke potrebe na terenu.
93. Formalno podržavanje rada braniteljskih udruga i branitelja, a u stvarnosti njihovo pretvaranje u poslušnike vladajuće stranke.
94. Srozavanje Nagrade grada i drugih gradskih priznanja uslijed dodjeljivanja podobnim pojedincima i grupama bez ikakvih kriterija.
95. Izgradnja spomenika braniteljima u Vrgorcu koji ni na koji način ne dočarava karakter i sudjelovanje Vrgorčana u Domovinskom ratu.
96. U Vrgorcu nijedna ulica ne nosi ime Mate Svjetskog ni Vrgoračke satnije.
97. Opća zapuštenost posljednjeg počivališta pjesnika Tina Ujevića na zagrebačkom Mirogoju. Održavanje toga mjesta mora biti obveza Vrgorca.
98. Trošenje novaca poreznih obveznika za različita, navodno službena, putovanja čelnika gradske vlasti, a čiji se rezultati nikad ne vide.
99. Minoriziranje vrgorskih mačkara, posebno suđenja Krnji, zbog opasnosti od javne sarkastične kritike koja bi mogla biti upućena na račun gradske vlasti.
100. Poskupljenje Dječjeg vrtića 2012. godine.