Obilježena sedamdeseta obljetnica Lipanjskih žrtava

Danas se navršava sedamdeseta godišnjica prvog partizanskog osvajanja Vrgorca prilikom čega je strijeljano 32 Vrgorčana – Lipanjskih žrtava.

U spomen na Lipanjske žrtve popodne je održana misa zadušnica koju je predvodio župnik fra Petar Vrljičak, a potom tradicionalna tiha povorka od župne crkve niz Pijacu do spomenika Lipanjskim žrtvama na Žbarama. Članovi obitelji i rođaci poginulih, te predstavnici Grada položili su vijence i zapali svijeće za stradale. Na komemoraciji, a i ranije toga dana, Lipanjskih žrtava prisjetili su se i predstavnici političkih stranaka. Kasnije je održana i prigodna tribina od na kojoj je gostovao povjesničar Josip Jurčević.

15. lipnja 1942. godine biokovski partizanski bataljon „Josip Jurčević“ izveo je uspješnu vojnu akciju na Vrgorac. Vrgorac je bio prvo dalmatinsko općinsko središte koje su oslobodili partizani.
Međutim, tijekom jednodnevne partizanske uprave u Vrgorcu dogodio se čitav niz tragičnih događaja. Prvo je jedna partizanska jedinica krenula osvojiti i Kozicu, ali je u Dubravi naletjela na vlastitu zasjedu koja je postavljena za slučaj da Talijani i domobrani krenu na Vrgorac iz toga smjera. U prijateljskoj vatri stradalo je sedam partizana. Malo kasnije, logistička karavana, koju su partizani uputili iz Baćine u Vrgorac kako bi pokupila zaplijenjeni materijal i odvela ga na Rilić, naletjela je na Stinjevcu na pripadnike dusinjske milicije. Tom prilikom su mučene i ubijene četiri djevojke i jedan mladić.
Međutim, najtragičniji događaji toga dana zbili su se u popodnevnim satima u Vrgorcu. Prema ranije pripremljenom popisu, Rajonski komitet Komunističke partije Vrgorac i Štab bataljona Josip Jurčević, naredili su pritvaranje nekoliko desetaka Vrgorčana, te na kraju donijeli odluku da će ih biti strijeljano 32. Donesena odluka provedena je oko 15 sati istoga dana kod zida gradskog groblja na Žbarama, bez suda. Ubijeni su mahom lokalni trgovci, činovnici NDH, članovi obitelji (supruge) vojnih i civilnih dužnosnika koji su na vrijeme uspjeli pobjeći iz Vrgorca i sl.
Cijeli dan partizanske uprave u Vrgorcu protekao je u neredu, pljačkama i zapljenama, kako onima organiziranima od strane vojske, tako i pljačke izvedene od samih pridošlih seljaka i drugih civila.
Partizani su napustili Vrgorac u kasnopopodnevnim satima, a ubrzo je u mjesto, iz smjera Metkovića, došla jedinica od 400 Talijana. Oni su uspostavili svoju vojnu vlast i civilnu vlast NDH, a u idućim danima i tjednima proveli opsežnu istragu događaja, izveli racije u selima i pritvorili desetke Vrgorčana od kojih su neki uskoro strijeljani na Maskari, a drugi upućeni na logor na Mamuli.

O Lipanjskim žrtvama postoji konsenzus u Vrgorcu, koji tek povremeno pomute pojedinci željni jeftinih političkih bodova.