Intelektualci, gdje ste?

Jučer je u tribini Slobodne Dalmacije profesor Boris Buklijaš iz Splita objavio tekst pod naslovom „Zavojane u nepravdu zavijeno“ u kojem je negodovao zbog činjenice što je čvorište autoceste Zagreb-Dubrovnik nazvano Ravča, a ne Zavojane, budući da se čvor autoceste nalazi na području Zavojana. Potpuno se slažem sa njegovim tekstom i argumentacijom koju je iznio, ali u pisanju ovog teksta me nije inspiriralo čvorište u Zavojanima, već jedna vrlo interesantna rečenica koju je gospodin Buklijaš izrekao. Naime, istakao je kako je grupa intelektualaca podrijetlom iz ovog kraja pokrenula inicijativu da se naziv čvorišta Ravča promijeni u Zavojane. To me navelo na razmišljanje o vrgorskim intelektualcima, tko su ti ljudi, koliko ih ima i što rade? Po nekoj mojoj logici vrgorski intelektualac bi trebao biti osoba širokih pogleda koja promišlja i piše o svome kraju i na taj način daje doprinos kulturi svoga zavičaja.
Kad malo pogledamo današnje stanje u vrgorskoj intelektualnoj sceni, ono nije baš sjajno. Slabo se piše i objavljuje, te održavaju predavanja. Kad govorimo o pisanju i izdavanju, tijekom bivšeg režima pisano je samo o NOB-u u pojedinim zbornicima, i premda tu ima puno zanimljivih radova, po mome mišljenju iseljavanje pučanstva krajine u tome razdoblju, pratilo je, izgleda, zamiranje bilo kakve intelektualne scene u Vrgorcu. Nakon devedesetih nešto se ipak promijenilo. U zadnjih nekoliko godina knjige su objavili: Ante Franić, Jure Divić, Ivan Pervan, Milivoj Franić, te Marko Buklijaš i Marko Bajto. Tu ima svega, od književnosti do povijesti i sve su te knjige izvrstan početak i temelj za buduće pokušaje. Spomenuti pisci i knjige, iako za svaku pohvalu, ipak nastaju stihijski i u svome radu nisu povezani.
U ovih par godina mnogo sam istraživao vrgorsku povijest i dosad stvorio vlastiti arhiv u kojemu ima stvarno puno dokumenata, knjiga i arhivske građe o našem kraju. Ali tek nakon što sam sve to skupio, shvatio sam kako sam u svome istraživanju još uvijek na početku i da zapravo malo znam. Na primjer, za diplomski rad na Sveučilištu sam uzeo temu o osmanskoj vlasti u Vrgorskoj krajini. Tu sam temu htio i profesor mi je izašao u susret. Iako sam temu tek nedavno počeo podrobnije proučavati, već sam saznao čitav niz vrlo interesantnih i široj javnosti potpuno nepoznatih povijesnih činjenica. Sve to samo za sebe govori koliko su svi silni vrgorski intelektualci istraživali našu povijest tijekom zadnjih desetljeća.
Znam da ima više pojedinaca koji nešto rade, i bilo bi vrlo interesantno pokrenuti nekakvo udruženje vrgorskih intelektualaca, voljnih da pišu i rade u korist Vrgorca, njegove kulture i povijesti. Npr. u Omišu postoji Društvo Poljičana koje izdaje knjige iz povijesti Poljica i ponovno tiska neke stare knjige o tome kraju. U Zadru postoji Matica Zadrana koja radi iste stvari za Zadar. Mislim da tako nešto ne bi trebalo biti teško primijeniti u našoj sredinu. Vjerujem da bi ljudi pisali, raspravljali i stvarali, a ako ćemo o ponovnom tiskanju nekih starih knjiga, i tu bih imao više prijedloga. Kada bi se pokrenula npr. Matica Vrgorčana, ona bi povezala intelektualce iz Vrgorca i vrgorske dijaspore i omogućila svakome tko ima volju da štogod napiše i objavi. Time bi se svakako stvorila stvarateljska klima u našem Gradu. Takvu bi inicijativu financijski pratila i gradska vlast i vjerujem da sa te strane ne bi trebalo biti problema. Ima li ikakve šanse da se ovakva ideja ostvari?