Fra Vinko Šalinović

Ovaj znameniti vrgorčanin rođen je na Velikom Prologu 6. listopada 1827 godine. Njegovi biografi smatraju da je završio pučku školu u Vrgorcu. Poslije toga pohađao je franjevačku gimnaziju u Zaostrogu, Karinu (zadarsko zaleđe) i Sinju, a studij filozofije u državnom liceju u Splitu. Bogosloviju je studirao u Šibeniku i Makarskoj. Kratko iza toga je radio u sinjskoj gimaniziji, ali ubrzo odlazi na studij u metropolu Monarhije - Beč. Tamo je položio ispite iz fizike i matematike i 1863. godine se vratio u Sinj, gdje je postavljen za profesora u gimnaziji. Od 1865. do 1868. godine, uz posao profesora, Šalinović je bio župnik u Sinju, ali i ravnatelj mjesne pučke škole. Uz sve te svjetovne i duhovne poslove, fra Vinko je bio i član uprave Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a za kustosa je izabran 1876. godine. Tri godine poslije postao je i provincijal. U to vrijeme fra Vinko je bio cijenjen, kako unutar crkvene organizacije, tako i od općinskih vlasti. Zbog toga ga sinjska općina 1883. godine šalje kao svog predstavnika u Beč kako bi pregovarao s bosanskom vladom (austrougarska uprava) zbog nekih sporova oko granice i ispaše blaga. Vrgorska krajina mu je predlagala da bude njezin predstavnik u Dalmatinskom saboru. Tijekom svog rada u Sinju radio je za narodni preporod, kako u samom Sinju, tako i cijeloj Cetinskoj krajini. Često je bio meta politikantskih napada dalmatinskih talijanaša, najviše u njihovome tisku. Matas piše kako su „…članovi Provincije uvidjeli njegovu sposobnost i vještinu. U najtežim časovima gimnazije sačuvao je prisebnost i izvlačio je iz teških stanja.“
Šalinović se tijekom svog života u Sinju bavio i prikupljanjem brojnih arheoloških predmeta po cijeloj Cetinskoj krajini, a upravljao je i Arheološkim muzejom u Sinju. U tom razdoblju nadgledao je iskapanje arheoloških nalaza u Čitluku. Mnogo se bavio rimskim spomenicima i drugim arheološkim ostacima pronađenim u području Cetinske krajine. Brojnim i raznovrsnim poslovima kojima se fra Vinko Šalinović tijekom svog života bavio možemo pridodati i prevođenje, ali i pisanje brojnih pjesama na talijanskom jeziku. Svoje je radove objavljivao u zadarskom Narodnom listu, Katoličkoj Dalmaciji i Nadi. Njegove najvažnije pjesme su „Pisma o sinjskim izborima miseca ožujka 1868“ koja je izdana u Zadru 1869. godine, te „Sinjsko-cetinski izbori i ortakluk srpnja miseca 1870“ iste godine objavljene u Splitu. Osim toga u narodnom desetercu opjevao i općinske izbore u Sinju 1868. godine, kao i one saborske koji su obavljeni 1870. godine, također u Sinju. Spomenut ću još neke njegove pjesme: „Pisma prigodom svetkovanja VI. stoljeća svetoga Bonaventure“, zatim „U slavu Trogira i Prigodom velike svečanosti druge stoljetnice prenešenja tijela svetoga Ivana Ursinija“ koju je objavio u Zadru 1881. godine. Još je bitna i pjesma „Gospi visovačkoj i fra Andriji Kačiću Miošiću“. Prevodio je djela talijanskog pjesnika A. Bacchija. Preveo je i idilsku pjesmu engleskog pjesnika Tennysonna preko talijanskog prijevoda iste. Potpisao se pod pseudonimom Enok Ardenić u Zadru 1884. godine. Fra Vinko u predgovoru ističe kako je prvi upozorio naše čitatalje na „najdarovitijeg pjesnika ovog vijeka“ pa želi da mu se i druga djela „pohrvate“.
Sve njegove pjesme bile su lokalnog značenja. Napisao je i knižicu „Bogoljubnik Marije Presvete od Karmela" (Zagreb 1873.) ali pod presudonimom Jedan nedostojni službenik iste Blažene Djevice i bratim Karmelitanski. Fra Vinko Šalinović umro je u Imotskom 21. rujna 1884. godine.