22.12.2006., petak
Vragaizija i Fortran i tko ga je izmislio!
Moja bajka zvana posao, danas se neslavno završila. Balon od sapunice se rasprsnuo. Noćna mora se vratila. 
Fortran.
Ne mogu ga smislit.  Bježim od njega cijeli faks. Zadnja dva ispita, koja su uključivala programiranje u Fortranu, jedva sam preživjela. O izgubljenim mjesecima i godinama života neću ni pričat... 
Pišući diplomski, pitali su me ljudi bi li željela raditi u ustanovi gdje sada radim? Sva isprepadana, s užasom u očima , rekla bi im da nema šanse, jer bi se od mene očekivalo programiranje u .... pogađate... Fortranu. Ispalo je da je to tek djelomice točno, te da u ustanovi postoje odsjeci - rukavci, slijepa crijeva, u kojima Fortran ne živi. U jednom takvom rukavcu, mirnom kutu, nikom na putu, živjela je Ksena, spokojno i veselo, čak puna tri tjedna. No, danas se ispostavilo da su mi lagali  , i da čak ni moj rukavac nije siguran, te da je Murphy opet u pravu.
I tako je patak dobio zadatak da unosi neke podatke u već gotov program, te da samo promjeni neke sitnice, tek pokoju liniju programa, sitno slovo, ma brojčicu tek... jadna im baba!
A Ksena vrišti, u sebi naravno, čupa kosu, lije suze, jer je njoj promijenit pokoju liniju, slovce ili brojčicu u gotovom programu, ravno promjeni ulja u avionu, koji leti nad Atlantskim oceanom, nad kojim bjesni oluja, a vani je noć.
o bogec bogec, na kaj bu ovo zišlo??? ...
|
- 19:58 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
17.12.2006., nedjelja
Šora me agresiva!!!!!!!!!!!!!!
- 18:10 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
10.12.2006., nedjelja
I tako prođe 5 dana…
Odradila sam svojih prvih 5 radnih dana. 
Impresije? Sami superlativi.
Nadređeni? Imam šeficu, vitalnu gospođu u godinama, brzu i poletnu. Ide ukorak s vremenom i tehnologijom, rado poučava i prenosi znanje. Kad god priča o svom mužu, zove ga prezimenom. To mi se sviđa jer se i ja svom Miljenku najrađe tako obraćam. 
Radno okruženje? Impresivno. Velika soba, okupana suncem i svjetlošću gotovo cijeli dan. Moj božićni kaktus, koji je umirao sporom i bolnom smrću stojeći na glasoviru u mojoj sobi doma, preporodio se stigavši na moj stol u ured.
Ljudi? Koga briga, glavno da je šefica pozitivac.
Jedina mrlja u ovom savršenstvu je činjenica da sam cijeli prvi dan išla piškit u muški wc, misleći da je unisex.
No ipak nije, kako mi je na kraju radnog dana šefica ljubazno napomenula...
|
- 22:41 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
02.12.2006., subota
Gotovo je s plandovanjem…
Zaposlilo me. Jučer. 
Počinjem radit od ponedjeljka do, akobogda, penzije.
E sad, kad bi postojao neki mjerač sreće, skala mu ne bi bila dovoljno velika za izmjeravanje mojeg trenutnog stanja. Jer, ja sam super, mega, ultra, turbo sretna! 
Kod potpisivanja ugovora, u agenciji, pitam ja gospođicu:
“Aaaaaaa, kolika će mi biti plaća?”
Kaže ona, bojažljivo: “Pa zar vam to nisu rekli na poslu, kad ste razgovarali?!?”
“Pa gledajte, nisam se usudila pitati…” 
A ona me pogleda ispod oka, te uz komentar da ne ubijem glasnika, kaže: “xxxx kn, netto.”
A ja se odvalila smijat i veselit, objašnjavajuć joj kak je to strašan napredak kad se kreće od 0 kn.
A ona sva iznenađena, da kak se to ja s VSS-om veselim što ću radit kao SSS, i to za toliku plaću.
Ne razumije ona da je “tolika” plaća bolja od nikakve, i da je SSS posao bolji od nikakvog posla.
Eto...
Svim mojim zaposlenim navijačima, i onima koji će to tek postati, veselo mašem! 
i šaljem 
|
- 22:50 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
