(Silba)
Eto, nakon malo istraživanja i googlanja, konačno mogu počet pisati post...
Naime, još od subote me zanimalo kako se kaže za ono kad te neki određeni miris trenutno podsjeti na nešto iz prošlosti.
Google kaže da se takvo sjećanje naziva olfaktorno i vezano je uz pamćenje određenog mirisa.
Bila sam u subotu na vikendici (nakon sto godina) i doživjela čak tri olfaktorna doživljaja. Pucala sam od sreće jer su sva tri bila vezana za drage uspomene. 
Pa krenimo redom:
Olfaktorni doživljaj br. 1:
Već samim dolaskom na viksu zapuhnuo me miris svježe pokošene trave koja se lagano sušila na pržećem suncu. To me trenutno bacilo u djetinjstvo, kad smo ja i braća svaki vikend bili tamo i od jutra do mraka boravili u vrtu i voćnjaku i igrali se u pješčaniku, vozili se kolima i uživali ko mali prasci. Selo je još bilo ono staro, pravo, s kravama i traktorima, starim dobrim susjedima (od kojih je danas tek poneki još živ)... Imali smo ogroman povrtnjak i još sto čuda u dvorištu... Ma milina!
Olfaktorni doživljaj br. 2:
Provjeravajući ima li goriva u kosilici, na prste mi je prešao miris benzina i motornog ulja koji me, opet trenutno, teleportirao na Silbu u doba dok sam bila klinka. Imali smo čamac i prastaru pentu, starog Evenrude-a koji je proizvodio identičan miris. More, cvrčci, naša uvala, grote, šuma, izleti čamcem u druge uvale, pojasevi za spasavanje od stiropora.... sve je nadošlo ko bujica. Bogufala, tu se stvari nisu puno promijenile osim što stari Evenrude odavno “sleeps with the fishes” na dnu Silbanjskog kanala...
Zadnji olfaktorni doživljaj:
Budući sam htjela uhvatit malo boje i pocrnit, krenula sam se mazat Delial kremom (faktor 12). Ovaj put miris me odveo na Modrave 2004. Nije mi došlo ko bujica, više ko Nijagarini slapovi, toliko toga lijepog, dragog, smiješnog... AAAAAhhhh..... Memories, memories... Prija je još davno konstatirala: bilo je to nenadjebivo ljeto.
Ostavljam se u tom sjećanju... 
(Modrave)
|
