Cijeli dan nitko nije prao suđe, samo smo naslagivali...
Sad je već prošla ponoć i ostali smo samo ono i ja. Upalila sam radio znajući da ću uhvatit omiljeni “Radio emotions” na Zagrebačkom Radiju i krenula u osvajanje hrpetine sasušene smrdekane.
Misli su mi opet navrle kao bujica. Smetenost i zbunjenost, nesigurnost lagano su se slegnule da bi se pojavili oni pravi, dublji, manje površni osjećaji. Nekoliko današnjih trenutaka nametnulo se kao putokaz prema tim istinskijim osjećajima.
Pričala sam danas s prijom skoro sat vremena... Analiziraj ovo, u pravom smislu riječi. Isti problem sagledan iz raznih perspektiva.
Zatim, večeras me digla na aprililili foru ko zadnjeg kretena. Upikla je u pravo mjesto, tamo gdje najviše češe. Skidam joj kapu. Ponekad me malo strah koliko me dobro pozna. No, i to dizanje na foru mi je ukazalo na neke stvari.
Mislim da stvari polako sjedaju na pravo mjesto. I dobro da je tako.
Rađa je jednom nekome rekao/napisao nešto u stilu da je prava stvar kad nekome možeš reći
“Nisi mi drag jer si mi lijep, nego si mi lijep jer si mi drag.” 
A ja kažem: Amen!
|