Ne tako davno, pita mene moja prija: “Kaj je tebi sexy na muškarcu?”.
Ja se smrknem, skupim obrve a iznad glave pojavi mi se upitnik... Sexy?
Ona nastavi, smješkajući se prpošno: “Znam te već sto godina, a ne znam odgovor na to ključno pitanje! Onda...?”.
Ja otpustim smrknute obrve, pogledam ukoso i malo gore a blaženi osmjeh zavrti mi se oko face...
Nema mi do jednog... To mi je naj, naj.
Muška ruka na mjenjaču od auta.
Tip kao takav, njegov izgled, faca, sve je to nebitno. Ni tip auta nije važan. Bitna je samo ruka i mjenjač. Šaka, prsti, nokti, dlakavost, žile... Način kako drži mjenjač, kako mijenja brzine, kako kreće na semaforu...
Ovo ‘otkrivenje’ doživjela sam vozeći se tramvajem. Buljila sam kroz prozor odsutnih misli. Tram je stao na stanici, crveno je na semaforu, a paralelno s tramvajem dolazi auto i također staje.
Gledam auto, njegovu unutrašnjost, komandnu ploču... idem redom... I onda se zaustavim, prvo na ruci a zatim i na šaci. Savršena je. Vitka, dugački prsti, dlaka taman koliko treba, uredni nokti, veliki srebrni ručni sat. Ma savršena! Držao ju je na mjenjaču, opuštenu. Nakon nekoliko trenutaka ruka se polako pomakla, pokretom majstora mirno prebacila u prvu i otišla... Upalilo se zeleno...
A ja sam ostala misleći si: oouuu maj gaaad!!!! Kako savršena ruka!
U redu, i ramena su mi sexy, i guza mi je sexy, i plave oči su zakon (još od četvrtog osnovne), al’ nema mi do ruke na mjenjaču....
Čovjek se može zapitati kako jedna ruka (bez vlasnika) može ostaviti tako dubok dojam? Baš u tome i je stvar. Oči vide ruku koja je savršena, idealna, ali ne vide ostatak paketa. Tu onda uskoči mozak i popuni praznine. If you know what I mean... ;-)
|
