SOTONA JE MOJ OTAC
18.05.2006., četvrtak
SOTONA JE MOJ OTAC
Sinoć sam imala jebeno lud san… sve češće sanjam takve stvari… Evo ovako nekako otprilike je bio san:   jebem se s likom, al baš ono žestoko, grubo… lik ima super tijelo… al lice mu je krvavo i ne vidi se, ima nešt na glavi, ne sjećam se šta, nešto poput rogova, al nisu rogovi, nešt slično… jebemo se dosta dugo, u svakakvim pozama, odjednom mu je i tijelo krvavo… kad svršim… on je mrtav… leži u lokvi krvi, a ja mu je sišem iz vrata… luuuuuudoooo… zar ne…. sreća ne postoji, svako je krojač svoje sudbine… tj.Kovač je SOTONA, jer on sve pokreće, sve, i lukav je…  pušta da ti se događa dobro kako bi mislio da je to božje djelo… a onda te jebe… i shvatiš da bog ustvari ne postoji… A oni naivni, jako naivni i dalje govore kako je bog htio da se to dogodi… Samo treba otvoriti oči i shvatiti…. Neke stvari… povezati neke pojmove i doći do zaključka da je dobro prolazno a ono zlo uvijek ostaje, uvijek je tu.. među nama.. samo često pritajito… ĐAVOLJE DIJETE |
al iznutra… ufff… puna mržnje, bijesa, gorčine i mračnih misli…
Nisam oduvijek bila takva..to je život napravio od mene SOTONA je moj idol, moj Bog.. moje sve.. u njega se uvijek mogu pouzdat… nikad me još dosad nije iznevjerio kad sam ga tražila za pomoć… a bog, jebeni bog, u kojeg kao svi vjeruju i svi mu se mole… halo ljudi!!!!! Jeste li vi normali…
