ŽELIM SE ZAHVALITI SVOJOJ MAMI ŠTO MI JE DOPUSTILA DA NAPRAVIM OVAJ PRIPROSTI BLOG
AKLJAKK.
Želim svima dobar dan i dobru večer. Nadam se da čete se jako dobro zabaviti na ovom blogu od sada pa nadalje.
Prvo da se predstavim moje ime je BOG, i rođen sam na dan velikog praska. Ja sam stvorio nebo i zemlju, i nije istina da sam stvaro 7 dana sve. Istina je da sam stvaro 3 dana, ostale dane sam žebelebarijo i opijo se sa sotonom.
Tako da tjedan treba da traje 3 dana mjesto 7.
Ajmo sada da se bacimo na pravu zabavu hihihihihihi. Jako sam uzbuđem ijoš me pritom jebe hemroit koji sam juce pokupio na ladnom betonu ispred rajskih vrata.
OVAJ BLOG CE UJEDNO BITI MOJ DNEVNIK KOJEG ČU PISATI SVAKE PRESTUPNE GODINE. BIČE TU MALO HUMORA; SLIKICA; POEZIJE; PRIČICA I OSTALIH SRANJA.
EVO JEDNA MALA PRIČICA ZA POČETAK O MALOM DJEČAKU KOJI SE ZVAO TOMISLAV.
Tomislav je naizgled bio normalan dječak, normalan tinejđer od 15 godina. Ali kao i svaki njegov vršnjak Tomislav je imao jednu Mračnu tajnu. Koliko god Tomislav naizgled bio normalan i nasmješem mladić, on je u stvari u sebi plakao svaku večer. Tomislav je svaku veče bio silovan od strane svoga oca. Tomislavov otac je volio poslije večere otići u sinovu sobu,
izvaditi iz njegove peder-tašne ogromnu vibratorčinu i turati malome Tomislavu u ČMAR.
Pritome otac kada bi se nasladio igranjem sa vibratorom izvadio bi svoju dlakavu debelu i masnu kiturinu i stavio ju svome sinu u čmar. Tomislav je šutio i trpio i to tako 10 godina uzastopno svake večeri.
Jedne večeri otac se vratio pijan iz birtije i zaspo na kauču, Tomislav ga je očekivao, kao i svake večeri proteklih 10 godina. Samo što je ova večer bila drugačija od svih večeri proteklih 10 godina. Ovog puta Tomislav više nije mogao podnjeti sexualnu explojtaciju, ovog puta Tomislav je bio pripremljen da učini nešto loše, a pritom nešto predivno.
Tomislav je to planirao od svoje 10te godine, pomno je napravi plan kao da ubije svoga oca na spavanju.
I napokon nakon svih tih godina silovanja u čmar Tomislav ima priliku osvetiti se svome i ocu i okončati svoju bol, kako u šupku tako i u duši.
Tomislav je uzeo mesarski nož iz kuhinjske ladice, i bijesno stajao pored oca i tiho se smiješio. U očima mu je bila bol, plakao je od sreče jer ovo je napokon dan kada se on može osloboditi. Stisnu je nož čvrsto i polako stavio hladnu oštricu na očev vrat i u jednom trenu potegnuo oštricu preko očevog vrata i krv je počela špricati po zidu.
Otac se panično probudio u šoku, rukama je počeo hvatati vrat, i panično pokušavao zatvoriti ranu svojim prstima.
Otac je gledao u boli i šoku nasmješeno lice svoga sina. Dok i zadnji pogled nije bio zaustavljen oštricom noža, koju je Tomislav zario u oči svoga oca.
Tomislav je stajao u lokvi krvi pored hladnog leša svoga oca, plačući i smijajuči se.
Tomislav je pritom odvukao leš svoga oca u kadu, gdje ga je komadao 3 sata u najtanje komadiće.
Tomislav je uživao u mirisu mrtvoga mesa, u mirisu ustajale krvi, uživao je u raskomadanome prizoru svoga oca.
Nema više patnje, nema više boli, neprekidno je tomislav ponavljao te riječi u samome sebi. Pritom je komade svoga oca
stavio u crnu vreču, nekima je komadima nahranio pse lutalice na putu do škole. A neke je djelove zakopao u dvorišnom vrtu svoje kuće.
Tomislav sada ima 35 godina i još uvjek živi u toj kući, i još dan danas susjedi usred noći čuju duboki diabolični smjeh i riječi NEMA VIŠE, PATNJE NEMA VIŠE BOLI.
KRAJ
