Hapis mecu za perecu

krvava je bijela staza ubili smo djeda mraza noževi su svi od krvi djeda mraza jedu crvi

...

Isričat ću vamjednu pričicu sa sretnim završetkom.
Desilo se to na današnji san prijejedno dvadeset i pet godina u malom selu po imenu
Dudlovci. Biojejako živčani dan i Ijudi su bili smireni sa simptomima nesuglasica i
kojekakvim transparentima o utakmici. Ulice su bile puste samo se mogao vidjeti po koji
prolaznik i automobil i tramvaj i autobus i biciklist, roler, piješak, kočija i dvije kile banana i
to mi zamotajte hvala lijepo dovidenja dovidenja. Na autobusnom kolodvoru radioje
službenik po imenu Dundura. Bio je to gromoliki čovjek svijetlo smeđih brkova, plave kose i
sijede brade i sijede tamo gdje stignu, a najviše su volili sijesti na stolicu ili pak neku kožnu ?
fotelju od pliša. Dunduraje imaojedno dijete i dvoje žena sa tim djetetom. Nije ni njemu
bilko lako dijete nije nigdje radilo a ženeje tebalo školovati paje on po cijeli dan i noč radio
na autobusnom kolodvoru. Kao što smo več i rekli radioje kao službenik u službenom wc-u
na kolodvoru i čistio službene pišoare, čistio je on i nešto drugo al to muje bila dodatna
zarada, a i zaraza. Dani su prolazili pa i sati, a on nije dolazio kući. Dijete se zabrinilo za
njega kako če on sam s dvje žene, a nigdje ne radi. Tko če ih hraniti,, peglati i kuhati i mazati
im putra na kruh. Tako dijete odlući poči kod Dundure na posao da vidi gdje je on. Kad ima
tamo što i za vidjeti. Uletio mu cmja u wc-e a on da dodatno zaradi počeo mu čistiti pištolj. Al
cmja ga ima i to dugi kalibar paje morao ostati prekovremeno. Kadje to dijete vidjelo odluči
pomoči svom supružniku da brže završe jer kod kuče ih čekaju dvoje žena. Kada su završili
dobili su na ustima gnojne kesice pa odluće putem do kuće svratiti do trgovine pošto imaju
kesice da nešto kupe. 1 tako probuše oni gnojne kesice i napune ih različitim stvarima i
krenuše svako svojim kućama, a pošto su zajedno živjeli odoše u istome smjeru. Kadje to
vidio vuk on brzo krene krači putem do kuće i pokuca na vrata. Žene se približe vratima i
upitaše «tkoje?», a vuk odgovori»Ja sam vaša mila majčica i donijela sam vam pune gnojne
kesice namimica».
Na to one odgovoriše da on laže i daje on garant inkasator i da mu ne smiju otvoriti vratajer
imje sat spušten, a oni ga ne znaju vratiti nazad i zato neka dode drugi puta treči jednako je
šesti na kvadrat. Vuk se uzbudi i pobjegne u šumu i tu sretne djevojčicu u crvenom, ali
nečemo o tomejer tu priču znate. Nego vratimo se mi na našu priču. Kada su Dundura i
diječak došli kuči dvije žene im ispričaše što se dogodilo i oni od silnogjada dobiju upalu
bubrežne sluznice i napuknuče mjehura najutamjoj kiši. Završivši tako u bolnici odluče se
postati doktori i kada su se vratili iz bolnice naprave oni svoju kliniku i zaposle se svih
četvero tamo i tako su živjeli do kraja života.....
Ali to nije bilo dugo jer nakon dvanaest minuta udari im u kuču sa brodom samouboica i
pobije ih do zadnje grančice na drvetu što se vijorila na blagom povjetarcu gdje su živjele u
gnijezdu dvije male ptičice, koje su očekivale svoju dječicu da se izlegne izjaja, a nedugo
zatim su ih i dobili.

Dobar dan poštovani čitatelji, ako niste znali vi ste čitatelji, koji će čitati ovu priču, a dalje s
koljena na koljeno i prenositi je svojoj djeci, unucima, praunucima, a prapraunucima nećete
moći jer će te dotada krepati. Vratimo se mi na priču. Ovo nije bilo kakva priča, niti obična
priča ovo vamje priča kojuja pišem. Ujednoj šumi medu planinama ujezeru živjelaje žaba.
Je, je vi to ni ne znate, a ne morate ni znati, kad nas to uopće i ne zanimajer to nije priča o
kojoj ću vam pisati, a o kojoj će te vi čitati. Ova priča o kojoj ću vamja pisati, a o kojoj će te
vi čitati radi se ojednom dječaku kojije izgubio svoju tenisku lopticu. Zašto baš tenisku?-
pitate se vi. Pa Ijudi božji pa zato što je volio tenis, a ne neki dmgi sport. Bilaje to najljepša
loptica koju sam ikad vidio. Bilaje zelene boje i izgledalaje kao i sve druge.
Jednog dana pošaojejedan dječak, a to vam znači da ih nisu bila dvojca. Značijedanje
dječak pošao na tenis da se igra reketa. Stigavši tamo sjetio se daje zaboravio reket pa se
vratio kući da ga uzme. Kadje stigao kući sjetio se daje zaboravio lopticu pa se vratio nazad
daju uzme. Kadje došao na igralište sjetio se daje opet zaboravio reket kod kuče pa se ^
ponovo vratio kući i napokon uzeo reket. Stigavši na tenisko igralište sjetio se daje sad
ostavio tenisku lopticu kod kuće pa krene ponovo po nju. Jedan čovjek ga zaustavi i kaže mu
da tu ima loptice pa, ako hoće može posuditi. Dječak mu odgovori da on ide po svoju lopticu i
da njegova loptica nije obična, negoje zelene boje i izgleda kao i svaka druga loptica i nakon
tih riječi uputi se kući. Putem prema kući sretne starog ribara kojije bio mlad i taj stari ribar
kojije bio mlad, upita ga da li mu može posuditi silt sa njegovog reketajerje njegov potrgala
mrcina od ribe. 1 tako mu dječak da silt, a ribar mu za uzvrat ^okloni ribu za rođendan. Pošto
dječaku nije bio rođendan ribar mu uzme ribu i ode svojim putem. Tako dječak slegne
ramenima i nastavi dalje putem prema kući. Nekoliko stotina metara dalje naiđe na govno.
Bilo je to zelenkasto govno posipano s prašinom i otisnuto sa nekom cipelom. Dječak ga
zaobiđe i nastavi hodati dalje, išao bi on i sa biciklom, ali ja to nisam htio napisati pa sad^ i4^
pješke. Stigavši pred kuću nakon svih dogodovština što mu se dogodilo putem napokpn PtVOri
vrata svoje kuće i kaže:
-Otvorio sam vrata.
Kadaje ušao unutar kuće loptice više nije bilo tamo. negdjejuje izgubio. a gdje tko će li ga
znat, valjda negdje u ovoj prići jer u dmgim pričama nisam pisao o teniskim lopticama.

Bilo je sunčano vrijeme sa nešto malo oblaka i kojom kapljicom snijega. Krenem ja sav u hitu
putem prema bašti da uberem nešto iz nje. Priđem ja do kupusa i taman da ga uberem kad se
sjetim da mi on uopće ne treba. Zatim odem do peršina, ali mi ne treba ni on. Onda odem do:
celera, paradajza, rajčice, kečapa, tikvica, krastavaca i odjednom se zapitam odakle meni
toliko svega u bašti, aja nisam ništa posadio. Napokon dođem do karfiola i sjetim se da mi
treba mrkva. Kakvaje to samo mrkva bila, sočna, crvena, a pri vrhu zelena. Uberemja nju i
krenem putem prema kući. Napravimjajedno pedeset koraka kad ono pred menom nećete ni
zamisliti moja kuća. Stoji sama, ajoš je i moja ne koliko je moja koliko je sama da bi bila
moja odnosno da ne bi bila moja da bi bila sama. Dolazim pred vrata, a vrata ono sve samo
ulazna i izlazna toliko izlazna koliko i ulazna ni manje ni više, a i obmuto. Uđemja kroz njih
sav ujednom zanosu pa malo izađem i tako jedno dvadeset, trideset puta. Kad napokon uđem
izađemja i odem do dvorišta da sjednem u vrt i da se nadišem čistog zraka. Sjedimja i dišem
zrak i već polako umoran od toga kad se sjetim i zapitam se gdjeli je ona mrkva što sam je
ubrao u bašti. Mislimja i mislim i krenem daje potražim. Tražio samje kod postolara, kod
vulkanizera, dok meje Zorica živcirala svojim usisavanjem. Zatim samje tražio kod frizera i
auto mehaničara, ali uzalud. Gdje da sam god pitao dobio bi isti odgovor da ne znaju gdjeje
moja mrkva. Zamislite vi samo to toliki zanat i školu su završili, a ne znaju gdjeje moja
mrkva. 1 na krajuja odustanem i pođem kući. Taman da uđem u kuću kad ugledam desno
pored praga moju mrkvu i sjetim se da samju tu bio ostavio dok sam ulazio i izlazio kroz
vrata. Uzmemja nju prvo u desnu ruku i sjetim se da sam Ijevak paje premjestim u lijevu
ruku. Prođem kroz hodnik i nadem se zamislite gdje pa pred kuhinjom neću valjda sa mrkvom
u WC. Ulazim u šumarak, majok to ulazi edo maajkaja ulazim u kuhinju dolazim do viseće i
stanem pred nju. Pružim desnu ruku, lijevu nisam mogao jerje u njoj bila mrkva i otvorim
ladicu. Iz ladice izvadim nož i zapitam se kako ću sad ja zatvoriti ladicu kad mi je u jednoj
ruci nož, a u drugoj mrkva i sjetim se da bi to mogao učiniti s nogom pa tako i napravim.
Odem do stola i postavim mrkvu na njega i laganim potezom gore dolje isiječem mrkvu kako
sam gledao u emisiji GOLI KUHAR i zatim nož ostavim na stolu. Uzmem mrkvu onako
nasjeckanu sa obje ruke i bacim je u kantu za smeće jel što će mi mrkva kad ja nisam
vegetarijanac. Već je pao mrak i vani se nije ništa vidjelo osim svega sto si mogao vidjeti. 1
izademja na inračnu ulicu punu svijetla i ugledam sa očima moju kuću u mraku sa puno
svijetla. Bilaje to moja kuća u mraku sa puno svijetla. Uđemja unutra, a ono tamo u kuhinji
zamislite što????

Za ne povjerovati pa moj nož što sam ga ostavio dok sam rezao mrkvu. Priđem ja njemu, a on
ni da mrdne. Zamislite vi takav nož, priđete mu, a on ni da mrdne. 1 za kaznu ga spremim u
ladicu, a da ga prije toga nisam ni oprao, eto mu sad na pa neka bude smrdljiv. 1 krenemja na
spavanje. Kad sam legao zamislite što sam radio pa što drugo nego zaspao nisam valjda vozio
avion. Probudim se ujutro. a ono mi pred očima dan, da, da dan današnji da današnjiniji nije
mogao da bude i to na današnji dan. Ustanem se i onako gladan pojedem onu mrkvu iz smeča
i postanem vegetarijanac.

to vam je jedna dobra bakica a oko kuce je cibukarica ta starica se zvala bricica , jednog dana kaze bricica kosa mi je siva odi maky i naberi brici gljiva da se urokam na miru da mi mozak ode krivu pijem pivu... neda mi se vise pisat