subota, 14.10.2006.

VEGETARIJANAC

Bilo je sunčano vrijeme sa nešto malo oblaka i kojom kapljicom snijega. Krenem ja sav u hitu
putem prema bašti da uberem nešto iz nje. Priđem ja do kupusa i taman da ga uberem kad se
sjetim da mi on uopće ne treba. Zatim odem do peršina, ali mi ne treba ni on. Onda odem do:
celera, paradajza, rajčice, kečapa, tikvica, krastavaca i odjednom se zapitam odakle meni
toliko svega u bašti, aja nisam ništa posadio. Napokon dođem do karfiola i sjetim se da mi
treba mrkva. Kakvaje to samo mrkva bila, sočna, crvena, a pri vrhu zelena. Uberemja nju i
krenem putem prema kući. Napravimjajedno pedeset koraka kad ono pred menom nećete ni
zamisliti moja kuća. Stoji sama, ajoš je i moja ne koliko je moja koliko je sama da bi bila
moja odnosno da ne bi bila moja da bi bila sama. Dolazim pred vrata, a vrata ono sve samo
ulazna i izlazna toliko izlazna koliko i ulazna ni manje ni više, a i obmuto. Uđemja kroz njih
sav ujednom zanosu pa malo izađem i tako jedno dvadeset, trideset puta. Kad napokon uđem
izađemja i odem do dvorišta da sjednem u vrt i da se nadišem čistog zraka. Sjedimja i dišem
zrak i već polako umoran od toga kad se sjetim i zapitam se gdjeli je ona mrkva što sam je
ubrao u bašti. Mislimja i mislim i krenem daje potražim. Tražio samje kod postolara, kod
vulkanizera, dok meje Zorica živcirala svojim usisavanjem. Zatim samje tražio kod frizera i
auto mehaničara, ali uzalud. Gdje da sam god pitao dobio bi isti odgovor da ne znaju gdjeje
moja mrkva. Zamislite vi samo to toliki zanat i školu su završili, a ne znaju gdjeje moja
mrkva. 1 na krajuja odustanem i pođem kući. Taman da uđem u kuću kad ugledam desno
pored praga moju mrkvu i sjetim se da samju tu bio ostavio dok sam ulazio i izlazio kroz
vrata. Uzmemja nju prvo u desnu ruku i sjetim se da sam Ijevak paje premjestim u lijevu
ruku. Prođem kroz hodnik i nadem se zamislite gdje pa pred kuhinjom neću valjda sa mrkvom
u WC. Ulazim u šumarak, majok to ulazi edo maajkaja ulazim u kuhinju dolazim do viseće i
stanem pred nju. Pružim desnu ruku, lijevu nisam mogao jerje u njoj bila mrkva i otvorim
ladicu. Iz ladice izvadim nož i zapitam se kako ću sad ja zatvoriti ladicu kad mi je u jednoj
ruci nož, a u drugoj mrkva i sjetim se da bi to mogao učiniti s nogom pa tako i napravim.
Odem do stola i postavim mrkvu na njega i laganim potezom gore dolje isiječem mrkvu kako
sam gledao u emisiji GOLI KUHAR i zatim nož ostavim na stolu. Uzmem mrkvu onako
nasjeckanu sa obje ruke i bacim je u kantu za smeće jel što će mi mrkva kad ja nisam
vegetarijanac. Već je pao mrak i vani se nije ništa vidjelo osim svega sto si mogao vidjeti. 1
izademja na inračnu ulicu punu svijetla i ugledam sa očima moju kuću u mraku sa puno
svijetla. Bilaje to moja kuća u mraku sa puno svijetla. Uđemja unutra, a ono tamo u kuhinji
zamislite što????

Za ne povjerovati pa moj nož što sam ga ostavio dok sam rezao mrkvu. Priđem ja njemu, a on
ni da mrdne. Zamislite vi takav nož, priđete mu, a on ni da mrdne. 1 za kaznu ga spremim u
ladicu, a da ga prije toga nisam ni oprao, eto mu sad na pa neka bude smrdljiv. 1 krenemja na
spavanje. Kad sam legao zamislite što sam radio pa što drugo nego zaspao nisam valjda vozio
avion. Probudim se ujutro. a ono mi pred očima dan, da, da dan današnji da današnjiniji nije
mogao da bude i to na današnji dan. Ustanem se i onako gladan pojedem onu mrkvu iz smeča
i postanem vegetarijanac.

14:17 | AJ RECI NEST (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.