|
Dobar dan poštovani čitatelji, ako niste znali vi ste čitatelji, koji će čitati ovu priču, a dalje s
koljena na koljeno i prenositi je svojoj djeci, unucima, praunucima, a prapraunucima nećete
moći jer će te dotada krepati. Vratimo se mi na priču. Ovo nije bilo kakva priča, niti obična
priča ovo vamje priča kojuja pišem. Ujednoj šumi medu planinama ujezeru živjelaje žaba.
Je, je vi to ni ne znate, a ne morate ni znati, kad nas to uopće i ne zanimajer to nije priča o
kojoj ću vam pisati, a o kojoj će te vi čitati. Ova priča o kojoj ću vamja pisati, a o kojoj će te
vi čitati radi se ojednom dječaku kojije izgubio svoju tenisku lopticu. Zašto baš tenisku?-
pitate se vi. Pa Ijudi božji pa zato što je volio tenis, a ne neki dmgi sport. Bilaje to najljepša
loptica koju sam ikad vidio. Bilaje zelene boje i izgledalaje kao i sve druge.
Jednog dana pošaojejedan dječak, a to vam znači da ih nisu bila dvojca. Značijedanje
dječak pošao na tenis da se igra reketa. Stigavši tamo sjetio se daje zaboravio reket pa se
vratio kući da ga uzme. Kadje stigao kući sjetio se daje zaboravio lopticu pa se vratio nazad
daju uzme. Kadje došao na igralište sjetio se daje opet zaboravio reket kod kuče pa se ^
ponovo vratio kući i napokon uzeo reket. Stigavši na tenisko igralište sjetio se daje sad
ostavio tenisku lopticu kod kuće pa krene ponovo po nju. Jedan čovjek ga zaustavi i kaže mu
da tu ima loptice pa, ako hoće može posuditi. Dječak mu odgovori da on ide po svoju lopticu i
da njegova loptica nije obična, negoje zelene boje i izgleda kao i svaka druga loptica i nakon
tih riječi uputi se kući. Putem prema kući sretne starog ribara kojije bio mlad i taj stari ribar
kojije bio mlad, upita ga da li mu može posuditi silt sa njegovog reketajerje njegov potrgala
mrcina od ribe. 1 tako mu dječak da silt, a ribar mu za uzvrat ^okloni ribu za rođendan. Pošto
dječaku nije bio rođendan ribar mu uzme ribu i ode svojim putem. Tako dječak slegne
ramenima i nastavi dalje putem prema kući. Nekoliko stotina metara dalje naiđe na govno.
Bilo je to zelenkasto govno posipano s prašinom i otisnuto sa nekom cipelom. Dječak ga
zaobiđe i nastavi hodati dalje, išao bi on i sa biciklom, ali ja to nisam htio napisati pa sad^ i4^
pješke. Stigavši pred kuću nakon svih dogodovština što mu se dogodilo putem napokpn PtVOri
vrata svoje kuće i kaže:
-Otvorio sam vrata.
Kadaje ušao unutar kuće loptice više nije bilo tamo. negdjejuje izgubio. a gdje tko će li ga
znat, valjda negdje u ovoj prići jer u dmgim pričama nisam pisao o teniskim lopticama.
|
