26.11.2006., nedjelja
Still so many answers I don't know
Mrzim kad ne znam na cemu sam. Napokon sam skupila hrabrosti i rekla Mu kaj osjecam, a od Njega sam dobila nekoliko rijeci koje je jedva pretvorio u recenicu. Nije to ocekivao, iznenadila sam ga. Nije znal kak bi reagiral i dobila sam ono kaj najvise mrzim—NEPOTPUN ODGOVOR /iako se njemu to mozda cinio kao razumljiv i potpun odgovor i sam ja sve to krivo shvatila??????? ???????????????????????????? /. O Njegovom odgovoru razmisljam vec oko mjesec dana i nisam smislila nis pametnog. Samo sam prololila mnogo suza jer sam se…zaljubila. Da, dobro ste procitali, zaljubila, al ovo je neke drugacije od prijasnjih zaljubljenosti jer sam pricala s Njim i uspjela ga bar malo upoznati. I, sad sam zbunjena, razum mi govori: “bolje ti je bez njega, uzivaj dok si mlada, vidis kak je zmotan…“, dok mojim osjecajima to nije tak lako dokazati. A, sto JA kao covjek od krvi i mesa, zajedno s svojim osjecajima i savjescu mogu reci? Zeljala bih da se moja mastanja ostvare, ali ako je to prekomplicirano, jednostavno cu odustati, pustiti Ga na miru nek zivi svoj zivot i pokusati Ga zaboraviti /ali, to nece biti lako /i potraziti srecu negdje drugdje, a Njemu zazeljeti nek bude sretan i da ne mora prozivljavati isto sto i ja. „Bolje je ljubiti i izgubiti nego nikad ne ljubiti“ ALFRED LORD TENNYSON P.S. Zeljela bih da On to procita /ak znate o kome se radi imate moje dopustenje da Mu diskretno velite da ovo procita/ jer bi mozda razmislio o tome i dao mi potpun odgovor. Ak …../na te tockice idu slova njegovog nadimka/ ovo kojim slucajem procitas, JAVI SE! Drzite fige da se sve rijesi!!! |