Vozi Miško!!!

Vozi miško ili obrij lolo samo nemoj dole,
jer su dole obrijale lole.
Nema više lijepih pjesama ni na radiju, na tv ih ionako već odavno nema.
Još ponekad se i naiđe na kakvu neiskvarenu "štaciju" ali i to je rijetkost, komercijalizacija je uzela svoje, i što joj pripada i što nebi trebala dirati po nikakvom zakonu, pa ni ovom "našem", velim ovo našem ko da smo ga mi donjeli a ne neki tamo u "kokošinjcu" što bi reko Z.Vitez.
Vozim cijeli dan pa čujem baš svašta na radiju, od vijesti jučerašnjih u 5h, pa friške lokalne, pa friške globalne, pa najave događanja, pa ovo , pa ono, a sve to prožeto nekom mjuzom, te malo narodnih, pa zabavnih, pa rock, pa pop, pa pa pa kud da smjestim Škoru, Tomsona i takove neznam in sam, ma znam kuda bih ih ja smjestio ali nije red kad ih tako ljudi vole.
Puno puta vozeći tako čekam vijesti u neko okruglo vrijeme, kada vamo tamo stanica dođe ljudi van , ljudi unutra , naplati, pregledaj, reci koju i taman se situacija smiri u autobu8su a vijesti ošle, ma koda ih nije ni bilo a znam da jest, znam sigurno da jesu bile, ali ne i za mene potpuno sam ih zaboravio a da radio nisam ni smanjio, je... bit će druge za sat .
Nekidan krene tako sa polazne stanice sam "dribljam" po stanicama, kad ono TRI METERA SAMOTA..... , pih majku mu šest pa ovo nisam čuo već jako dugo i taman da se počnem kerit, kad javi se neki "konj" u eter kud baš sad , ni prije ni poslije da pozdravljaš familiju oca ti ..... .
Ratujem tako već duže vrijeme sa radio postajama, nikako da se složimo oko jednoga, da kad je dobra pjesma nepuštaj nikog u eter, ne prekidaj mi pjesmu jer to mi je jedino ostalo na ovom svijetu.........

vozi Miško, ma vozi vražu mater, neki dan me jedna ocvala "cijenjena" ispljuvala, što sam došo na vrijeme, kaže ona skoro sam zakasnila, pa uvijek vi kasnite a baš sad dođete na vrijeme, inače istina nek se zna kasnim vraga, možda minutu, ali ko će to znati pa naši satovi nikada ne pokazuju u sekundu točno, ali ovaj puta sam ja bio kriv što sam došo na vrijeme.
Jebem ti ludu glavu, dođeš točno kad treba i još si kriv, e da ona ima mozga valjda bi se čula šta priča , kud si došo na vrijeme skoro si me ostavio.
Nekima bi se trebalo zabraniti da pričaju u javnosti, jer neznaju u javnosti ni misliti, i zato poručujem ženama ma sretan vam dan žena , đavo lipi nek vas nosi

Vozim ovih dana autobus posmatram u vožnji svi su neki zamišljeni, zabrinuti, ozbiljni itd.
Ma svima se nekuda žuri i da ih pitaš mogli bi bar deset minuta nabrajati šta sve danas moraju napraviti, kuda moraju ići, niko više nema vremena za druge ni pet minuta.Pri susretu svaki pozdrav je formalan, još ni neodgovoriš na pitanje već posttavlja druga pa treće i tako redom, glumi neku zainteresiranost, ali ga odgovori ne zanimaju i kad ispuca svoja pitanja, već mu se nekud žuri, a odgovori mu se svode na" sve po starom", koda čovijek mora zapamtiti njegove odgovore iz posljednjeg susreta.
Vozači su dosta agresivni, kad vozim već je ustaljena šema obilazi me neki auto i čim me obiđe nogu miče s gasa i skroz mi se mota pred nosom, mobitel mu je naravno na uhu jer neodgodiv razgovor upravo vodi. Kad vidim takve tipove odma ih puštam da odu što dalje od mene, jer oni nisu skoncentrirani na vožnju, i pri njoj uopće ne prate ostale učesnike u prometu, bez davanja žmigavca obavezno skreču ,naglo koče jer nisu ni svjesni prostora u kome se nalaze, a ja naravno moram znati njihove namjere prije nego i oni sami postanu ih svjesni, jer nije lako zaustaviti autobus od 13 tona, kad neki frajer bez žmigavca naglo zakoči i skrene u sporednu ulicu nemareći pritom za ostala vozila.
Kad se desi nezgoda onda bude pa kud gledaš p.... ti materina, ma gledam ja ali nemam šta vidjeti kad se svoje namjere ne pokažu na vrijeme.
Takve stvari nisu ni čudne kad danas instruktori vožnje mogu biti dvadesetogodišnjaci, tj oni koji ni sami neznaju ono što neznaju a kamoli da nauče druge da znaju, a ni policiji to nije baš bolja strana jer i njihovi žmigavci su rijetki i kasni ako ih uopće i ima, ma ni ja nisam neki svetac, ali trudim se da svoj posao obavim kako Bog zapovijeda, ali to jako teško ide kad svi o prometu sve znaju bez obzira na vozačko iskustvo i prijeđene kilometre, vjerujem ugrubo računajući da sam oko milijuna što se tiće kilometara, a što se tiče novaca tu sam još svjetlosnu godinu udaljen od milijuna, nema svako sreće ko "Rojs"....
Nema više sretnih ljudi, ako su sretni onda su ludi ili pijani, a i pijani nisu više veseli ko nekada sada im je agresivnost izraženija strana ličnosti.
Nema više sretnih ljudi jer ih drugi smatraju neozbiljnima i tako se ponašaju prema njima.
Kad sam prije vozio prvu liniju prije 5 h, i na radiju neka lagana šokačka pjesma a ja lagano zapjevam onako za sebe, odma komentari u smislu "koja ptica ujutro pjeva, od navečer se usere u gnjezdo", ma da nebi valjda cijeli život plako zbog neki gluposti, pjevam kad mi se pjeva a do naveče šta bude: tri livade nigdje lada nema.....