|
Život ide dalje, i to je ono najžalosnije. Htjela bih da se zadrži na tom jednom trenutku, trenutku razočaranja, trenutku sreće jer si otkrio da stvarno nismo svi isti. I to te veseli. I to te baca u bed. Kad ti se dogodi nešto zbilja lijepo, htio bi da to potraje duže, ako je moguće cijelu vječnost. No, život ide dalje. Tužni trenutci traju isto koliko i sretni samo nas vrijeme zavarava. Mi smo samo igračke, samo lutke na koncu, kako pjesnik reče. Prestanimo se tješiti i učinimo nešto. Barem pokušajmo. Pokušajmo zaboraviti. Čudno je kako sve možeš izbrisati, samo kad to uistinu pokušaš.
Onaj osjećaj koji odbijaš
Ona ljubav koju ne dobijaš
Ona misao koju zamišljaš
One riječi koje izgovaraš
Sve je to dio života
a život je dio prevelikog svijeta
svijet je dio prebučnog planeta
a ja sam samo marioneta
Negdje u Indiji mali ljudi od 10 godina rade nogometne lopte za sedam kuna na dan. Nekim ljudima smeta ako ne dobiju ono što žele. Rekli su mi (nakon jedne moje krize) da uvijek držim glavu gore. Vrijedi živjeti ako znaš živjeti, ako znaš što te ispunjava. Kod mene je to u najvećem dijelu glazba. Kad sam učinila nešto što se mojim starcima nije sviđalo, uvijek bi mi prijetili da će mi zabraniti sviranje, da više neću moći ići na probe samo na crkveni zbor. Haha...nikad se to nije dogodilo. Uvijek sam našla načina da odem pa makar morala bježati. Neki ljudi ne shvaćaju jer njih usrećuju druge stvari koje ja ne shvaćam. I tako nastaje opći kaos koji je iznenađujuće pravilan. Kako bi rekla teorija kaosa, zamah krila leptira na jednoj strani svijeta, može uzrokovati potres na drugoj strani. Narav prirode je neopisiva, nenadmašiva ma koliko se god trudili današnji ljudi prevariti njeno biće. Ona je uvijek prisutna. Zašto se ubijamo? Sporo, ali napredujemo u samouništenju svega što smo stvorili, što stvaramo i što ćemo stvoriti. Mora li biti tako? Je li naša zadaća unišiti same sebe? Mi smo toliko napredni da nas ponekad priroda ne mora ubijati. Mi to činimo umjesto nje. Sve je tako savršeno nepravilno. Ma mi smo savršeni u svojem neznanju...
P.S. Poludjet ću. Ludim...
Bože, daj mi strpljivosti prihvatiti ono što ne mogu promijeniti, snagu da promijenim što mogu promijeniti, te mudrost razlikovati između jednog i drugog.
Marko Aurelije
|
