ne plači majko
i slama se majka
moja žena svih žena.
jaka bez ijedne suze
kada je suza trebalo biti.
i miris njenih ruku,
dok me mazila
slabu i mladu,
nikada zaboravljen,
davno još neprežaljen,
ostat će pohranjen u
nosnicama lijepim,
jer kuhala nam je svaki dan,
i peglala glupu robu,
iz samodopadnosti
i ponosnog dokazivanja.
nisam kuharica,
kakvu želiš napraviti od mene,
ne znam omjere začina,
ili sam bljutava ili presolim,
ne, kuhanje ne volim.
ne plači majko,
starica će samo usnuti,
za nju ću se moliti,
iako ne vjerujem u Boga,
a ime mu ipak pišem velikim slovom.
ne plači majko,
tebe ću uvijek na leđima nositi,
nisi lagana, ali tebe još mogu ponijeti,
jer jača sam od tebe,
to si davno shvatila,
borbeno dijete si rodila,
koje plače samo kada treba,
tako to ide,
kada ti nisi znala,
i kada si se davno slomila.
