Slatki nemir...
Bio si mi u lijepom sjećanju,
uspomena na prvu simpatiju.
Mnogo je godina već prošlo,
život se promijenio, odrasli smo.
A sada? Sada si slatki nemir duši mojoj,
tračak sunca što me budi zorom.
Sada si zadnja misao prije no usnem,
i prva ujutro, tvoj pogled i tvoje usne.
"Možda će sutra biti bolje!" lažem sama sebe.
Lažem srce jer se, anđele, zaljubljujem u tebe.
