ponos mog zagreba grada

Ante Gotovina rođen je 12. listopada 1955. u Pašmanu kod Zadra. Otac Milan, majka Ana poginula je 4. ožujka 1959 štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana seli u Pakoštane gdje obitelj živi i danas, a brigu o djeci preuzima teta Marija Miočev dok otac Milan odlazi raditi u Zagreb. Ima brata Borisa, sestru Anicu i polubrata Branimira.

Nakon odsluženih pet godina u Legiji Gotovina u travnju 1979. je dobio francusko državljanstvo.

Za vrijeme boravka u Kolumbiji ženi se novinarkom Ximenom s kojom ima kći Ximenu.

Sredinom 1991 vraća se u Hrvatsku te se priključuje 1. gardijskoj brigadi u kojoj vrši obuku novih gardista. Uskoro s brigadom odlazi na bojište zapadne Slavonije u područje Novske gdje je ranjen.

U 1992, pukovnik Gotovina je postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno s zadaćom obrane šireg područja Livna. Krajem 1992, brigadir Ante Gotovina od Mate Viduke preuzima zapovjedništvo 6. operativne zone Split koja kasnije postaje Splitsko zborno područje.

Za vrijeme operacije Maslenica u siječnju 1993 imao je osnovni zadatak ovladati Zemunikom, Škabrnjom i osigurati bokove 4. gardijske brigade koja je napredovala prema Kašiću i Paljuvu. Tijekom operacije dobiva zadatak da organizira prihvat i trenutno uvođenje u liniju obrane bojne 3. gardijske brigade koja je u ključnom trenutku operacije helikopterima prebačena iz Lučkog do Zadra. Tijekom operacije upoznaje novinarku Vesnu Karuzu s kojom u ožujku 1994 dobiva kći Anu.

Zapovijeda snagama ZP Split u operaciji ZIMA '94-95 kojom HVO i HV dolaze u zaleđe Knina.

Gotovina se oženio po drugi put 29. srpnja 1995 sa pukovnicom Dunjom Zloić, kumovi su bili ministar Gojko Šušak i general Ante Roso. Sin Ante rodio se 1997.

Za vrijeme operacije OLUJA zapovijedao je sektorom JUG.

U svojoj knjizi stožerni general Janko Bobetko je napisao: Mislim da je zapovjedništvo Gotovine i Ademija ovdje položilo ispit.

Zajedno sa generalom Armije BiH Vahidom Karavelićem zapovijeda iz združenog stožera operacijama Maestral i Južni potez. U ožujku 1996, predsjednik Franjo Tuđman imenuje ga za glavnog inspektora Inspektorata Hrvatske vojske.

29. 9. 2000. godine predsjednik Stjepan Mesić je razriješio dužnosti i umirovio Gotovinu zajedno sa još šest visokih časnika HV-a zbog potpisivanja otvorenog pisma kojim se kritizira politika nove vlasti da se istraže zločini u Domovinskom ratu i krivci izruče u Haag dva dana ranije.

Nakon podizanja optužnice za ratne zločine Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2001. godine, Gotovina se odbija predati i provodi naredne četiri godine skrivajući se. Uhićen je 7. prosinca 2005 na Kanarskom otoku Tenerife, tri dana kasnije je prebačen u Haag. Na očitovanju o optužnici 12. prosinca izjasnio se da nije kriv po svih sedam točaka optužnice.

Zbog napada na učenički dom u Borovu naselju Udruga navijača Dinama pokrenula je inicijativu i pozvala sve navijačke skupine na mirni i dostojanstveni prosvjed u Vukovaru. "Prosvjedom želimo upozoriti na nedopustiv položaj Hrvata u
Vukovaru. Glavni motiv je nedavni napad na učenički dom u Borovu naselju.
Inicijativa je naišla na odličan odaziv svih navijačkih skupina i još samo predstoji usuglašavanje datuma prosvjeda.
Izravni povod za mirno okupljanje navijača bio je incident u noći sa srijede na četvrtak kada je 15-ak mlađih osoba napalo Dom učenika u vukovarskoj četvrti Borovo naselje, uz povike “Ovo je Srbija” i psovke na račun pokojnog predsjednika Tuđmana. Prema riječima svjedoka, što je poslije potvrdila i policija, napadači su bili maskirani kapama i šalovima s obilježjima Crvene zvezde.
To će vjerojatno biti prva nedjelja u ožujku - rekao je za Jutarnji list Ivan Šagud, predsjednik Udruge navijača Dinama i idejni začetnik ideje o okupljanju navijača u Vukovaru.
Ideju BBB-a podržali su i u splitskoj Torcidi gdje su potvrdili da će se i oni zaputiti u Vukovar. Tajnik KN Torcida, Stipe Lekić, rekao je kako je u ovoj akciji poseban naglasak na riječima mirni i dostojanstveni skup. - To je pozitivna akcija kojoj bi se trebalo što više nas odazvati.
Siguran sam da neće biti nikakvog nasilja. Cilj je dostojanstveno pokazati da smo svi ujedinjeni i vidimo što se tamo događa te istodobno da nismo onakvi kakvima nas se često prikazuje - istaknuo je Lekić.
Od nekolicine navijača Zrinjskog - Ultrasa doznajemo da će ideju podržati, te se u Vukovar uputiti i hrvatske navijačke skupine iz Bosne i Hercegovine.

U "ranim" nogometnim godinama, a već hrvatska nogometna zvijezda. I to ne nezasluženo, jer njegova motorika i kreativnost rađaju se jednom u sto godina. Igrač za kojeg se, već sada, otimaju mnogi europski klubovi. Kreator igre hrvatske reprezentacije, a s vremenom njegova će uloga postajati sve važnijom. U posljednjem reprezentacijskom nastupu, u Rijeci protiv Norveške, bio je najbolji igrač utakmice i pokazao zašto mu Slaven Bilić, s pravom, daje najvažnije uloge u momčadi.

DATUM ROĐENJA 9. 9. 1985.
MJESTO ROĐENJA ZADAR
MJESTO U MOMČADI VEZNI
BROJ DRESA 10
VISINA 172
TEŽINA 65
BOJA KOSE PLAVA
BOJA OČIJU ZELENO-SMEĐA
BIVŠI KLUBOVI ZADAR, ZRINJSKI, INTER
DOŠAO U DINAMO 2001.
PRVI NASTUP 2004. vs KAMEN INGRAD
REPREZENTACIJA OD U-16 DO "A"

Jedan od najvećih hrvatskih talenata, iako rođen u Dalmaciji privukao je pažnju zagrebačkog Dinama, te tamo započeo karijeru. Bio je i na provjeri u splitskom Hajduku, no, u konkurenciji s Grgurovićem nije prošao. Prvo je poslan na posudbu u BiH u Zrinjski iz Mostara. Tamo je bio najbolji igrač momčadi i prvenstva, i to već sa 18 godina. Tu je prvi put osjetio šta znači biti miljenik publike i navijača. Ultrasi i mostarska publika prvi su u njemu prepoznali potencijal buduće nogometne zvijezde. Uslijedila je posudba u zaprešićki Inter koji je s njim u momčadi u prvom dijelu sezone 2004/05 bio suvereno na 1. mjestu, te postao ozbiljan kandidat za naslov prvaka. 21. prosinca 2004. primio je nagradu Večernjeg lista za najveću nadu hrvatskog nogometa. Uz to bio je i 4. najbolji igrač lige.

Na polusezoni se vratio u matični Dinamo koji je potom ispao u Ligu za ostanak, a Inter se nije uspio zadržati na prvom mjestu, i završio kao doprvak Hrvatske. No, nakon velikih promjena u i oko momčadi, Dinamo je krenuo u jednu od svojih najuspiješnijih sezona u povijesti, te praktički tokom cijele sezone držao prvo mjesto koje mu nije pobijeglo. Desetka Modrić bio je jedan od najvažnijih igrača Dinama uz kapetana Mamića i nesavladiv napadački dvojac Bošnjak-Eduardo. Svojim pogocima rješio je 2 derbija sa Hajdukom, jedan na Poljudu, a jedan na Maksimiru, uključujući pogodak najvećem konkurentu sezone Rijeci na Kantridi. Sjajnim igrama u klubu dobio je poziv za reprezentaciju.U Dinamo su stigle ponude velikih europskih klubova za Luku. No, navodne su ponude tih klubova odbijene i Modrić je ostao u Zagrebu, potpisavši desetogodišnji ugovor sa Dinamom, koji završava 2015.

U debiju protiv Argentine u švicarskom Baselu, gdje je Hrvatska pobijedila 3:2, Modrić je bio možda i najbolji igrač na terenu, te su započele špekulacije o zainteresiranosti Bayerna i Werdera za tog mladog igrača. No, na SP-u u Njemačkoj izbornik Kranjčar dao mu je malo minuta u utakmicama sa Japanom i Australijom. Dolaskom Slavena Bilića na mjesto izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije Modrić je stekao status nezamijenjivog, te u debiju novog izbornika postigao pogodak rezervama Italije u Livornu za konačnih 2:0. Bio je to, ujedno, i njegov prvijenac u kockastom dresu. Bilić ga koristi na poziciji zadnjeg veznog, i dosad nije odigrao niti jednu lošiju utakmicu, štoviše, uvijek se nalazi među najbolje ocjenjenim igračima reprezentacije. Kasnije ga je izbornik uz Roberta i Niku Kovača prozvao najbitnijim igačem reprezentacije.

Luka Modrić je vrlo specifičan po pružanju najboljih igara isključivo protiv najjačih. U dresu reprezentacije bio je najbolji igrač u pobjedama nad Argentinom ( 3:2 ) i Italijom ( 2:0 ), dok je kao igrač Dinama najbolji bio uvijek u derbijima sa Hajdukom i Rijekom, te u srazu sa moćnim Arsenalom. Svejedno, i protiv znatno slabijih suparnika, nikada ne odigra lošije od barem dobrog, dokaz čega su skauti inozemnih klubova koji ga prate na svakoj većoj utakmici.

U svijetu suvremenog navijaštva koreografije imaju iznimno važnu ulogu i osim što imaju izuzetan vizualni efekt, svojevrsni su dokaz organiziranosti skupine, osobito njezinog užeg vodstva... Za izradu i realizaciju čak i najjednostavnije koreografije potrebni su poprilična "uigranost" na tribini, odlična kordinacija svih navijača na tribini i mnogo dana upornog rada... Zahtjevnije koreografije koje sadrže nekoliko detalja ili se na tribini izvode na način da imaju svaki drugi oblik osim ravnih linija, sredstva za koreografiju u više boja i nijansi, kombinacija nekoliko koreografskih sredstava (kartoni, zastave, najloni, markeri....) zahtijevaju besprijekornu disciplinu i savršenu kordinaciju tribine i u večini se slučajeva izvode rijeđe, upravo zbog težine same pripreme i izrade, ali i zbog popriličnih sredstava koja su potrebna... Prve koreografije bile su sa današnjeg gledišta poprilično jednostavne i lake za izradu... Najčešće su se upotrebljavale zastave na štapu, velike zastave , katkad baloni.... Navijači su na polju koreografija brzo napredovali pa se ubrzo počinju upotrebljavati raznobojni kartoni u kombinaciji s balonima, zastavama, banerima i sama izrada koreografija postaje znatno teža, a koreografije znatno lijepše.... Daljnjim razvojem navijaštva i koreografijama se krupnim koracima grabi naprijed,a znatno je proširena i sama vrsta, oblik i izgled samih sredstva za izradu... Rezultati su vidljivi iz vikenda u vikend na stadionima diljem Europe, gdje se uvijek iznova mogu vidjet prekrasne koreografije raznih navijačkih skupina.... Koreografije su tako postale jednim od najvažnijih segmenata suvremenog navijaštva i pokazatelja organiziranosti same skupine... Među Dinamovim navijačima razvoj koreografije tekao je paralelno s razvojem navijaštva, odnosno razvojem skupine Bad Blue Boys iako valja spomenuti da se po pitanju koreografija dugo vremena kasnilo sa zapadnoeuropskim skupinama, a čak i za nekim s ovog područja.. Naime razlog tomu treba tražiti ponajviše u činjenici da su od svog osnivanja BBB više naginjali engleskom navijačkom stilu u kojem je naglasak prvenstveno na glasnom pjevanju, skandiranju, spremnosti "na obranu klupskih boja" ali i razloga što su se prvih godina svog postojanja nailazili na poprilično nerazumjevanje od strane kako samog kluba tako i osiguranja utakmica, te ječesto bilo jedva mogućee na stadion unjet transparent, a kamoli hrpu kartona ili nečega sličnog... Institucije vlasti, mediji, pa i klub nisu imali odviše razumjevanja za nastojanja navijača da i Dinamo dobije svoju brojnu, dobro organiziranu, snažnu i vizualno atraktivnu skupinu najvatrenijih navijača.... Do osnutka BBB Fan Cluba 1990. godine na polju koreografija nije se puno radilo, bilo je slučajeva di su se unosile zastave ( Dinamo- Partizan 1988/1989), ili izrađivanje velike zastave poput one za stajanje istok (1987/1988/) što se može svrstati u neke vrste koreografskih izdanja skupine no onog pravog djelovanja u smislu koreografije nije bilo.... Saša K.-Ćos istaknuti pripadnik BBB i idejni pokretač i osnivač Fan Cluba je i u godinama prije nego što se i pomislilo na osnivanje BBB Fan CLuba među navijačima je bio poznat po tome što je stalno smišljao kako na tribinu unesti živosti, atraktivnosti, te često tijekom utakmica ili putovanja na gostovanja pokazivao ostatkku ekipe neke nove elemente poput vitlanja ili razvijanja šalovima. zastava ...... Osnivanje Fan Cluba sve se uvelike promjenilo... Baklje se više nisu palile bezveze, već su se planski raspoređivale po tribini, te su na taj način bakljade postale znatno ljepšima i dojmljivijima... Pomaci su bili vidljivi, i dio ekipe iz BBB Fan Cluba se počeo pobornije posvećivat radu s koreografijama.... No istupanje hrvatskih klubova iz "Jugolige" i početak Domovinskog rata odgodili su planove navijača na neko vrijeme.... I dok su navijači stajali na braniku Domovine čelnici kluba promjenili su ime nastoječi Dinamo zauvijek odstraniti iz povijesti grada.... Pred navijačima je bila borba za povratak imena... S obzirom da je zbog ustrajanja da se vrati ime Dinamo došlo do silnih poteškoča u odnosima s upravom kluba , ali i nekim drugom institucijama koreografije su opet bačene u drugi plan.... Takva je situacija potrajala sve do povratka imena dinamo 2000. godine odnosno do osnivanja odruge navijača dinama godinu kasnije.... Upravo se osnivanjem Udruge navijača počelo raditi na koreografijama i u kratkom roku postignut je ogroman napredak....


Vaš UZGBBB!!!!!!!!!!!!

U proteklih dvadeset godina najvjerniji navijači NK Dinamo Zagreb, slavni Bad Blue Boys, nebrojeno su puta dokazali i na najljepši način iskazali svoju odanost i vjernost voljenom klubu.... Bad Blue Boysi često su ne svojom voljom naprosto gurani i prisiljavani na razne borbe i bitke koje si često sličile na borbe između " Davida i Golijata" , u kojem nije bilo nikakvih pravila, a samim navijačima na putu ka pobjedi jedino dostupno oružje bilo je vlastita snaga, volja, upornost i glas, toliko gromak i jasan.... Glas i volju Bad Blue Boysima niko nije mogao oduzeti... Iako su i to pokušali .. No njih više nema ostali su samo BBB i Dinamo! Bad Blue Boysi kao istinski i vječi pobjednici... Bad Blue Boysi bili su i ostali istinska snaga kluba kojemu su u teškim trenutcima svi "okrenuli leđa" čak i onima kojima su vlastita usta bila puna hvale i odanosti plavoj boji
i koji su se u klubu zaklinjali... Jedino BBB klubu nikad nisu okrenuli leđa, bez obzira na rezultatsku, političku, ekonomsku i sveopču društvenu situaciju! Bez obzira na razne pritiske kojima su tokom godina bili izloženi pa čak kada su i od samog političkog vodstva države, BBB se svog kluba, svog Dinama nikad nisu odrekli, niti mu uskratili veliku podršku.... BBB su u proteklih dvadeset godina prerasli u svojevrsnu instituciju, kako grada Zagreba tako i cijele Hrvatske, ostavši istinskom i neiskvarenom snagom svog kluba.....Ti si naša ljubav mi smo tvoja snaga moto je koji BBB slijede na svome putu, zorno ilustrirajući koliko je velika ljubav prema klubu, ali i potreba kluba za tako vjernim i odanim navijačima.... Dvadeset godina ponosa i slave, vjere i odanosti, godine su koje su najveći najbolji dokaz postojanosti snage i odanosti BBB. I dok se god Zemlja oko Sunca okreće Dinamovi navijači umirit se neće... Muku muče da nas spriječe spriječiti nas niko neće slogan je koji najbolje ilustrira proteklih dvadeset godina rada , djelovanja jedne od najpoznatijih navijačkih skupina.....
s ponosom vaš UZGBBB!!!!!

Da li možete zamisliti neki nogometni klub koji drži do sebe i svog imiđa bez prave navijačke skupine????? Teško.... U hrvatskoj postoje mnoge navijačke skupine... neke su bolje, neke lošije... Pokušat ću vam ukratko predstavit one najznačajnije.... Na prvom mijestu u Hrvatskoj a i šire je naravno navijačka skupina Bad Blue Boys... Navijači Zagrebačkog Dinama... Dinamov dvanaesti igrač na svim stadionima diljem Europe... Ali ipak... najžešća atmosfera uvijek se stvori na Maksimirskom stadionu... Boysi se nikad ne predaju, i kad im voljeni klub gubi ne staju s pijesmom i podrškom voljenom klubu... Katkad znaju napravit i izazvat nerede... Al sve je to za ljude.. hehehe.. Oni su jednostavno najbolji i meni je velika čast što sam jedan od njih "Prošao sam bezbroj stadiona, ali ovo nisam nikad vidio. Navijači dođu na stadion sat prije i ostaju sat poslije".. to je bila izjava Georga Kocha vratara NK Dinama.... Gotovo je nevjerojatno kakvu Maksimir prednost daje dpmaćim igračima... Hrvatska tu nikad nije izgubila službenu utakmicu, a neosvojivost Maksimirske utvrde na svojoj je koži osjetio engleski izbornik Steve McClaren... U Maksimiru se stvori atmosfera koja protivniku jednostavno ledi krv u žilama.... Druga skupina po jačini u Hrvatskoj je Splitska Torcida... Navijači Hajduka... Vječiti neprijatelji i rivali Bad Blue Boysa srozali su se na niske grane, najstarija navijačka skupina starog kontinenta, više nije što je nekad bila, Hajduk je u problemima što znači da bi trebali još veću podršku dat svojim igračima... Ali... To ne rade, čim klub gubi tovari prestaju navijat, spuštaju navijačke zastave, nastaje muk na tribini... Žalosno al istinito... Sramota za Split i Dalmaciju, sad ih nije gušt ni vrijeđat ... Stvarno su preeee jadni... Odma nakon njih ide Armada i Kohorta... Navijačke skupine Rijeke i Osijeka ostvarile su bitan napredak, ali ipak nisu ni do koljena nedodirljivim Bad Blue Boysima.... A tako će i ostati uvijek i zauvijek...
s poštovanjem vaš UZGBBB!!!!

13. svibnja 1990. godine.
Toga dana u Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na ispunjenom stadionu, provokacije gostujucih navijaca, takozvanih "delija", pocele su vec uoci same utakmice. Kada su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i krenuli u obracun s manjom grupom obicnih zagrebackih "drukera", sjeverna tribina, na kojoj su bili smješteni Bad Blue Boysi - podivljala je. U trenutku, srušena je zaštitna ograda i navijaci Dinama krenuli su u "pohod prema jugu". U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadredjenih, krenuvši u obracun s navijacima Dinama. Mnogi su uhapšeni, premlaceni i "obilježeni". U obranu svojih navijaca stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio pocetak kraja jedne države. Vecina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat poceo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom izmedju Dinama i Crvene zvezde...
Tijekom rata, brojni navijaci Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijacima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U cast i vjecnu slavu poginulim navijacima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja.Do danas, maksimirskim tribinama prošli su naraštaji novih navijaca. Medjutim, Bad Blue Boysi bili su i ostali Dinamov dvanaesti igrac. Ne samo u Maksimiru, vec i na tribinama stadiona diljem Europe.

Ti ljudi su stali u obranu naše domovine Hrvatske, .... Nažalost nikad se nisu vratili doma... Nikad se nisu vratili u svoju slobodnu i suverenu Hrvatsku... Nikda se nisu vratili svojoj obitelji.... Nikad se nisu vratili na sjevernu tribinu, svome toliko voljenom klubu.. Ti ljudi su dali život za nas , za bolje sutra, za Hrvatsku slobodu!!!!! Najmanje što se moglo napravit je to da im se podigne spomenik, a takav jedan spomenik stoji podno zapadne tribine Dinamova stadiona.. Tako da ih svi možemo pamtiti i nikada im ne zaboraviti sto su ucinili za nas i Hrvatsku....

R.I.P UZGBBB!!!!!!!!!!

Evo me opet... Došo sam iz škole pa ubijam dosadu.... I baš na povratku prema doma, naletio sam na našeg "čuvara" reda i zakona. Kad bolje promisliš i pomnije ih promotriš shvatiš u kakvom su oni položaju i kako su zapravo jadni,... Da da.. Ljudi koji bi trebali održavati red i mir na ulicama, ljudi koji su jedini provoditelji zakona na mračnim ulicama ove naše jadne države su zapravo sprdancija i smijeh svi koji ih vide... Nemaju pametnijeg posla pa šeću uokolo i samo traže neku "žrtvu" kojoj bi mogli popit mozak sa svojim dosadnim sranjima.. " Osobnu molim, blablablabla" uvijek iste gluposti.. Postoje mnogi poslovi s kojima se može zarađivat za život, ali.... oni su baš odabrali ovaj posao i sada sramote tamo vani svoje obitelji, sebe, svoje bližnje, prijatelje... Šta će nam oni???? Mislim da je na ulicama ovog prekrasnog grada Zagreba dovoljno smeća i bez njihovih plavih njuški... O njihovim pojavljivanjima na tribini neću ni pričat... Smeća smrdljiva zavučena u pancirke i kacige, brani se štitovima i tuku pendrecima... di ćeš nač veće pičke od njih.... Ali niko nas ne može zadržat pa ni oni, previše nas je, nemaju ni malo šansi... A uz to , svaki navijač vrijedi ko 10 njih... Jbg gospon pendrek nemreš protiv tog... Istina boli... " Rođen sam na sjeveru slušajte me svi, volim tebe Dinamo život si mi ti, tučemo policiju ko šugave pse, al za tebe Dinamo, pobit ću ih sve!!!!!!!!!!! "....
S poštovanjem vaš UZGBBB!!!

s poštovanjem vaš UZGBBB!!!

Evo posto je danas prvi dan onda odma dva posta da ne bi bilo prazno sve... Ovaj put će mo potrošit par riječi na ovog čovjeka, Zdravka Mamića.... Iako je moje osobno mišljenje da na ovog čovjeka nije vrijedno trošit slobodno vrijeme i riječi.... gosp. Zdravko Mamić izvršni je dopedsjednik zagrebačkog Dinama... NAŽALOST!!!!!!! Dotični gospodin nikad ništa dobro nije donio PONOSU NAŠEG ZAGREBA GRADA ... Njegova obećanja o Europskom Dinamu su već postala smiješna kad izađu iz njegovih lažljivih usta, još su smiješnija obečanja o prodaji tj. ne prodaji igrača... Njegovo ponašanje u javnosti jakoooo šteti ugledu ovakvog Europskog kluba... Još su smiješnija pojačanja koja bi trebala "pomoći" Dinamu u proboju u Europu redom su to ( Agić, Cvitanović, Nowotny, Anderson, Balaban, Šokota.....) Osim toga, gospodin Mamić ima i podeblji dosje, preko ozlijede policajca, preko tučnjave u Maksimirskoj loži, javnog pljuvanja novinara i na kraju sukob interesa... Zdravku Mamiću NK DInamo služi kao "izlog" za njegovu menađersku agenciju, koju je lukavo pripisao na sina, ali svi znaju da on vuče sve konce.... Uz sve to od 2000. godine kada je Mamićeva vladavina započela Dinamo je promjenio ni manje ni više nego 11 trenera.... Zadnja žrtva Maminja , prof. Ivanković otišao je nakon verbalnog vrijeđanja Mamića nakon poraza od Hajduka na Dvoranskom prvenstvu... Mislim da su komentari suvišni.... DRAGI GOSPODINE MAMIĆU MAKNITE SE VIŠE I OTIĐITE IZ DINAMA!!!! ZAMISLITE KANDIDATURU S NULA OSVOJENIH GLASOVA s poštovanjem vaš uzgbbb

Pozdrav ljudi, sta ima?? Evo bilo mi je dosadno pa ja odlucio napravit vlastiti blog... Inace dolazim iz Utrina . Najrazvijeniog kvarta u Zagrebu hehehehehe.... Vjerni sam navijač zagrebačkog Dinama. I jedan od malo Boysa u nasem kvartu.. Inace za one koji ne znaju, Utrine su nekad bile jedan od najrespektabilnijih kvartova na sjeveru... Spletom okolnosti i raznih događaja mnogi su predvodnici te generacije Boysa iz Utrina jednostavno nestali... Ili su poginuli braneći našu domovinu Hrvatsku, ili su se oženili i sad jednostavno nemaju više vremena za voljeni klub.... Bilo kako bilo. Nakon dugogodišnjeg posta nepojavljivanja na tribini, Utrine su se vratile na velika vrata... Za to smo zaslužni mi, nova generacija... Spremni smo našem kvartu vratiti na staze stare slave... MI smo generacija mladih dečkiju poznatijih pod nazivom UZGBBB- Utrina Zagreb Bad Blue Boys.... Pozz vaš UZGBBB