Anskioznost, osjecaj koji su gotovo svi barem jednom dozivjeli. Strah, ubrzan rad srca, pritisak u prsima, drhtavica, knedla u grlu, suha usta.. Samo mali broj simptoma koji se manifestiraju ovim sve vise rasirenim problemom o kojem se ne govori previse. Zasto je tabu kod nas ako netko posjecuje psihologa/psihijatra? Anksioznost je prolazan osjecaj, no sto kada je ona tvoja svakodnevnica, sto kada tebi svi ti silni simptomi stvaraju tolike probleme da jednostavno ne mozes normalno funkcionirati, ponekad i najjedjostavniji zadatak se cini kao nepremostiva prepreka. Obicni odlazak u trgovinu stvara ti toliki pritisak u prsima i tesko dises. Neugodno ti je biti u vecoj skupini ljudi, vecinu vremena provedes slusajuci druge, tu i tamo prozboris koju rijec, ali i to napravis onako preko volje. Kasnije razmisljas o tome sto si rekao i sto sada ti ljudi misle o tebi, jesi li to mogao bolje, jesi li dovoljno dobar za to drustvo, za drustvo opcenito, sto ako se nekom nesto nije svidjelo na tebi ili sam ti, sto onda?