UPITNIKOV SAN

30.03.2005., srijeda


SRETAN MI ROĆKAS!
Žalim, želim, ma želim da mi ...............
- 09:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.03.2005., petak


Pišem, pišem, a što pišem ne znam ni sam
Moja mala Mjau inzistira da pišem, a meni se neda pa neda, ali ipak sam smogao malo samopuzdanja i hrabrosti da se obratim Vama koje ne zanima život protkan svakodnevnom šablonizacijom! Eto, trenutno sjedim ispred kompača i razmišljam kako bi bilo ljepo kada bi sunce grijalo, a ja negdje na nekom tihom mjestu sjedim u hladu i ispijam osvježavajuće piće, a pored mene moja mala ljubav, moj mali anđel uživa u trenutcima provedenim s mojom narcisoidnom nazočnosti! Kako bih sretan bio kada bi svi ljudi bili veseli i dobrodušni, kada nebi bilo malograđanštine i podmuklosti, kada nebi bilo idiota koji nisu u stanju ni kolo plesati, a kamoli ljudskim sudbinama tempo diktirati i tuđe živote krojiti! Kako bih sretan bio da me Mjau zavoli, kako bih radostan bio da sam do današnjeg dana svoj život sredio, ali nisam i ne žalim se jer uopće mi nije loše, ali uvijek može biti bolje! Da samo znate što mi sve na pamet pada, nema tih riječi ni tastatura s kojima bih Vam mogao prenesti svoje misli, nama ni dana kada mi ona u srcu ne stvori radost, nema mi sreće veće nego kada s njom provedem večer! I tako Vam je to blogerska nacijo, koja uživa zavirivati u tuđe živote, koja se uživa intelektualno natjecati i sebe zamišljati kao najperspektivnije i najpametnije pisce tuđih biografija, jer sa svojim životom u globalu nisu sretni. E moj narode što se s tobom zbiva - red bull daje ti krila, dok crne ovce pasu gnjilu travu, a bijele od njih okreću glavu, e moj živote koliko ću još dana u zrcalu gledati sebe, a željeti vidjeti nekoga drugog, nekoga tko nije zaslužio da bude utjelovljen u mome tijelu, e moja nacijo - prošla su vremena radosti, a došli su dani vječne mladosti!
- 09:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>