UPITNIKOV SAN

03.09.2004., petak


Planet neubranog cvijeća

Sanjao sam da putujem u svemir tražeći novu planetu za život jer je Zemlja postala prenapučena. Svemirski brod kupili smo ja i svi meni poznati ljudi na nekom placu od sredstava koje smo prikupili prodajom svega što smo stekli na planetici majci. Put je trajao dugo, a kako su u posadi bili svi meni poznati ljudi - bilo nas je ohoho, a putovanje nije prošlo bez komplikacija. Pogodio nas je meteor, radi čega smo morali izvršiti prisilno slijetanje na najbliži planet. Bio je ljubičasto - žute boje, a kada smo se spuštali bojali smo se da nema kisika, ali na zadovoljstvo svih planet je ispod atmosfere bio pravi "raj", na kojemu su se šetale preljepe djevojeke koje su bile preplanule - čistokrvne "amazonke". Svim članovima posade je ostao "knedl u grlu", muškima radi toga jer im je mozak odlepršao u maštu, a ženskim članovima posade radi ljubomore! Došlo je do sukoba u posadi da li da izlazimo vanka ili ne, ali i ovaj put je pluralizam presudio i izašli smo van jer je muškaraca bilo brojčano više. Svi smo se raspršili u vesela društva amazonki koje su nas dočekale dobrodošlicom koja je imala ritual slobodnog razgolišenog plesa upotpunjenog slatkim napitcima načinjenim od plodova sa planeta. Sporazumjevali smo se pantomimom. Saznali smo da su svi muškarci s planeta otputovali u misiju spašavanja susjednog (nerazvijenog) planeta, ali im se brod pokvario te se nisu u stanju vratiti na matični planet. Planet smo nazvali "Planet neubranog cvijeća". Uspaljeni muškarci odmah su krenuli u akciju, zavlačeći se u prirodne ljepote "Planeta neubranog cvijeća", a žene Zemljanke su živčano "gunđale"! I tako prolazili dani, mjeseci, "Planet neubranog cvijeća" počeli smo nazivati "Planet ubranog cvijeća". Atomosfera je postala sumorna. Počela su se rađati i djeca jer "amazonkama" trudnoća traje cca 2 mjeseca. U međuvremenu smo otklonili kvar na našem brodu i odlučili smo krenuti natrag na majčicu Zemlju! Amazonke su bile tužne, ali i sretne jer se rodilo mnogo muške djece, pa opstanak života na planetu više nije bio upitan! Nekolicina mojih "neudanih - slobodnih" prijatelja odlučila je svoj život posvetiti spašavanju populacije na "Planetu neubranog cvijeća". Vratili smo se na majčicu Zemlju, prodali brod, kupili što smo i prije imali, te nastavili život tamo gdije smo stali. Taj život više nikada nije bio isti kao prije avanture, ali muškarci iz posade živjeli su sretno i zadovoljno jer su od odumiranja spasili "Planet neubranog cvijeća".


- 08:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>