UPITNIKOV SAN

01.09.2004., srijeda


Slobodno razmišljanje u potpuno razbuđenom stanju
Sjedim i gledam u kutiju ispred sebe, te se onako nadmudrujemo nas dvoje. Pitam ja sebe koji mi je kurac, što ne izađem van na cugu i odmorim oči, ali ja opet onako nenormalno zaključih, još malo pa ću. Tako prolaze minute, sati, a bome i čitav dan. Užasssss!!!! Pun mi je kurac takvih gluposti, a odjednom kao da sam ovisan o njima, čitam blogove, vijesti, događaje, ne znam ni ja što sve ne. Onako usput ponešto se i odradi, ali globalno gledajući pretjerujem. Drago mi je da su pojedini (nažalost rijetki) izašli iz okvira svakodnevnice i šetaju prostorom izvan platna. Za mene to i jest smisao života. Pitam se da li sam ponekada glup prema drugima koliko se učinim sam prema sebi, a ako i jesam jebe mi se i za to! U današnje vrijeme najpametnije je biti glup i praviti se da te ništa ne zanima, da ništa ne kužiš, a u onim malim pukotinama u društvu tražiti rupice kroz koje ćeš se provlačiti, a samim time sebi osiguravati egzistenciju. Ja ne mogu tako - mrzim dupelizce i nekreativne ljude koji kao paraziti žive na tuđim djelima. Jesam se raspisao, ali neka baš mi je gušt - serem li ga serem, pa zar ima smisla pisati nešto što ne osjećaš, a sada Vi znate kako se trenutačno osjećam. Da se u ovoj pomutnji umova ne zaluta treba cijeniti svoja djela, svoj trud i rad, te umjesto zlatne ribice sam sebi ispunjavati želje. A sada blebetalo mrš' natrag u krpe - brzoooooooo.......
- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>